Mladi policajci imaju
svi relativno
meke oči. Njihovo
vaspitanje je rasipničko.
Između borovnica i
paprati idu,
bake spasavaju iz
nadošlih voda. Kada
zamahnu rukom,
znači da hoće
užinu iz tih
vrećica od polivinila.
Na panjeve sjedaju,
u doline gledaju
i misle na svoje
mame. Ali
jao kad se mlad
policajac rasrdi.
Tada zapjeva šiba
božija, pendrekom
koji onda od
policajca možeš
posuditi, upijaš
svoje bose noge.
Svaki policajac nosi kapu i glava mu ispod
kape mrmlja. Sanke
jure po brijegu u njegovim
snovima. Koga ubije,
donese mu proljeće,
koga dotakne
zasiječe mu ranu. Ja bih dao
baku i deku, oca i
majku, ženu i
sina policajcu da
se s njima igra.
Baki bi povezao
bijelu kosu a sina bi
vjerovatno preklao
na kakvom panju. Sam
policajac bio bi
žalostan što je polomio
igračku. Takvi su i
kada puše
travu,
melanholični. Tada smiču
kape i dišu u njih
svoje suze. Ukratko, kao
deve su, pustinjom
jašu kao kakvim
mokrim
dlanom.
Нема коментара:
Постави коментар