недеља, 29. јануар 2017.

Tomaž Šalamun/ Analogije svjetlosti




Mladi policajci imaju svi relativno
meke oči. Njihovo vaspitanje je rasipničko.
Između borovnica i paprati idu,
bake spasavaju iz nadošlih voda. Kada
zamahnu rukom, znači da hoće
užinu iz tih vrećica od polivinila.
Na panjeve sjedaju, u doline gledaju
i misle na svoje mame. Ali
jao kad se mlad policajac rasrdi.
Tada zapjeva šiba božija, pendrekom
koji onda od policajca možeš
posuditi, upijaš svoje bose noge.
Svaki policajac nosi kapu i glava mu ispod
kape mrmlja. Sanke jure po brijegu u njegovim
snovima. Koga ubije, donese mu proljeće,
koga dotakne zasiječe mu ranu. Ja bih dao
baku i deku, oca i majku, ženu i
sina policajcu da se s njima igra.
Baki bi povezao bijelu kosu a sina bi
vjerovatno preklao na kakvom panju. Sam
policajac bio bi žalostan što je polomio
igračku. Takvi su i kada puše
travu, melanholični. Tada smiču
kape i dišu u njih svoje suze. Ukratko, kao
deve su, pustinjom jašu kao kakvim
mokrim dlanom.


среда, 4. јануар 2017.

LEKTIRA • Ištvan Domonkoš




ODGOVORNOST 

juče je umro moj sused 
ne bih nikoga da plašim 
bilo mu je šezdeset pet godina 
juče pre podne 
videh mu lice 
sasvim izbliza 
to je sve što mogu reći 
sahrana je danas 
došao pop 
i pojac 
a priču već znamo 
čekić ekseri 
tup-tup 
još prekjuče sedeo je 
u našoj bašti na trešnji 
u gluvo doba noći 
i kad uperih u njega svetlost 
on mene papučom u teme 

Knjiga mlađih jugoslovenskih pesnika, 
prir. Aleksandar Petrov, 1978.
s mađarskog preveo autor

O LEKTIRI više na blogu ZaSvePare