уторак, 27. децембар 2016.

Bojan Savić Ostojić | U USTIMA





U ustima

Tomažu Šalamunu



Više te ne kupujem ali se sažalim
i uzmem to što si rodio pre nego
što samo otpadne, satruli,
izobličeno od prežvakavanja.

Zabranjuju mi da te spominjem
oni koji ti znaju samo ime, oni
koji propovedaju da neodoljive
ne bi trebalo voleti. Ali jebe mi

se za tuđe autocenzure. Budio
si me poljupcima onda kad mi se
najviše spavalo, odmarao si
pesnicu u meni. Psovao sam te

plačući. A onda si trčao tako da
pomislim da bežiš od mene i da
te mogu sustići, i da te treba sustići.
Davao si preskačući obećavanja,

kao da uvaljuješ. Govorio: Poklanjam
jer je precenjeno. Jer samo takve cene.
Zavole jedino ako zavide. Žrtveni jarci,
jer truju samosažaljenjem, nemaju šanse.

Ja trujem divljenjem. Jer da si mi se
obećao, držao bih te za reč, obuhvatio
bih te i šta bi onda štrčalo? Samo je 
ton ideologija. U podobnost se busaju

diletanti. Šta kad se pobuna umori i ostvari?
Ispliva da je konzervativna. Treba se
samo srušiti u posle, pustiti grlo da
poludi, odreći se onog na šta se navrzlo.

Voleti samo vampire koji dolaze ko zna
odakle da te se napasu. Što podozrivije
s ludim čije je ludilo na vlasti. U piramidi
je tajna slika koja je drži na okupu, puno 

oko. I dalje te mogu inokulirati, primiti
zdravo za moguće. Ali o tebe se sada
odbijam, sa svakim bubotkom sve pospaniji,
a kako sam se samo nekad hvatao, da 

mi ne dosadi brzo padati. Koliko
me je samo ostalo po svakom dnu
koje sam okrznuo, koje si bio ti.
A ti si čekao samo jedno. Samo jedno

dno. Prevazišao sam te u padu.
Onaj ko sumnja ostane tamo
gde je pao i ne sme dalje u strah.
Ti si umeo da odškrineš

tako da sledbenici provale i propadnu,
i kad se ispale, udariš im mošu. Zato si
bio elegantan. Znao si da ne podlegneš
putevima i pustinjama. Tvoje pesme su

pisma meni. Sričem ih i s milion odgovora
na usnama ne uspem da ti ih uputim.
Svakim narednim stihom mi upadneš u reč.
Umesto kraja ostane epilog.

Više te ne kupujem ali se sažalim,
sagnem i uzmem to što si rodio
pre nego što samo otpadne, satruli,
izobličeno od prežvakavanja.

Ali se ne hranim.
Održavam glad.
Samo je još iluzija da si mi u ustima 
ono dobro u tebi. 








novembar 2014.

недеља, 11. децембар 2016.

Srečko Kosovel




SVJETILJKA PORED PUTA



Što bi bio čovjek ako ti je teško

biti čovjek? Postani svjetiljka

pored puta koja tiho baca

svoj sjaj na čovjeka.

Neka bude kako jeste, jer, kako god da je,

uvijek je on s ljudskim licem.

Budi mu dobar, tom čovjeku,

i nepristran poput svjetiljke

koja tiho obasjava lica pijanaca

i vagabunda i studenata

na cesti pustoj.


Budi svjetiljka ako ti nije

moguće biti čovjek,

jer teško je biti čovjek.

Čovjek ima samo dvije ruke,

a morao bi pomagati tisućama.

Budi zato svjetiljka pored puta

koja svijetli usamljenom koji bludi.

Budi svjetiljka s jednim svjetlom,

čovjek u magičnom kvadratu,

zelenom rukom znakove što daje.

Budi svjetiljka, svjetiljka, 
svjetiljka.

INTEGRALI (1967) 
preveo Josip Osti

понедељак, 28. новембар 2016.

Danijel Dragojević



NEDJELJA


Feudalna dušo. Ovdje si, i malo dalje. 
Vidimo te i znamo. Nekada ti zavidimo 
a nekada ne. Ipak uglavnom da, i sve više. 
Dva mjesta dobitak su i za vjetar. Tako i ti, 
ako nešto izgubiš ovdje, žuriš i nađeš tamo. 
Gledali smo te nedjeljom. Potrebno je mnogo 
sreće da sja sunce. Visoke su uši za sovin 
dobar dan. Da si ga slijedila ovdje, ne bi 
ga našla, zaboravljala bi ga i zaboravila. 
Daj budi uz nas nepostojeća, uvijek ćeš 
odlaziti. Papiri lete, krunu misli nose, 
osvojile bi kulu zatvorenim očima, u snu, 
i zaplakale, kako je bilo pisano. 


субота, 12. новембар 2016.

Agon 35 • leto 2016




Trideset peti broj Agona posvećen je dvojici izopštenika:
francuskom dadaisti Žaku Rigou i crnogorskom pesniku Radovanu Zogoviću.





Poezija se otvara manifestom Srečka Kosovela „Mehaničarima!“ (Mehanikom!), iz 1925, koji označava pesnikov prelazak iz ekspresionističke faze Zlatnog čuna ka konstruktivističkoj poeziji prisutnoj u zbirci Integrali(1926). Po prvi put se na srpskom objavljuje Čarls Reznikof (1894-1976), američki objektivistički pesnik, najpoznatiji po knjizi Svedočanstvo (Testimony: United States 1885-1915), zasnovanoj na autentičnim svedočenjima iz američkih sudskih arhiva. Odlomke prevodi Slobodan Ivanović. Posle najnovijih pesama Vladimira Stojnića slede dve poeme ruskog pesnika i kantautora (kvartirnjikaAleksandra Bašlačova, koga prevodi Nikola Bolšec. Nove pesme takođe objavljuju RikardoDavor Ivankovac i Lucija Butković.

Žak Rigo (foto: Man Ray)

Istoriju otvara temat posvećen Žaku Rigou. Za života, ovaj dendi i bonvivan štampao je samo nekoliko tekstova u časopisu Littérature. Posle kratkog boravka u krugu pariskih dadaista, gde je najzapaženiji po svedočenju na „suđenju Baresu“, Rigo ne prilazi nadrealistima i prestaje da objavljuje. Prema Bretonu, sa dvadeset godina se zakleo da će se ubiti, što će i ostvariti u tridesetoj: šestog januara 1929. pronađen je u krevetu jedne prigradske klinike sa prostrelnom ranom na grudima. Uz izbor iz tekstova donosimo i veoma lično svedočenje Rigoovog prijatelja Pjera Drije La Rošela, objavljeno u njegovoj knjizi Le Feu Follet.

Radovan Zogović

Dokumenti su posvećeni crnogorskom i jugoslovenskom piscu Radovanu Zogoviću (1907-1986). Predratni komunista, Zogović je učesnik u sukobu na levici (sa strane Partije), a potom partizan i član agit-propa. Nakon poznate „Pjesme o biografiji druga Tita“ (1944) i zalaganja za socijalni realizam, bio je na putu da stekne status jugoslovenskog Ždanova. Posle rezolucije Informbiroa 1948, ovaj zagriženi internacionalista nije se opredelio za jugoslovenski socijalizam. Tada počinje prisilna unutrašnja emigracija. Zabranjeno mu je da objavljuje svoje tekstove do 1965. a gotovo do smrti bio je sistematski prećutkivan. Ni njegova porodica nije pošteđena kažnjavanja. O tom periodu najiscrpnije govori u tekstu „Bilješke o Andriću“, koji je, iako posvećen susretima s Ivom Andrićem, pre svega autobiografski, i može da posluži kao primer obračuna ideologije sa jednim revolucionarom, odnosno sa sopstvenom prošlošću. Redakcija se najsrdačnije zahvaljuje prof. Mirki Zogović na ustupljenim dokumentima i svedočanstvima o sudbini njenog oca.
O novim knjigama pišu Dinko Kreho (Nedovršene skice jedne revolucije Braneta Mozetiča) i Aleksandra Bojović(o knjizi Amigdala Marka Stojkića). U rubrici pismo E. M. Sioran piše Žaku Le Rideu. Snove objavljuju Maša Seničić i Adorno. Nastavak urednikove rubrike Sos nosi naslov prema jednom Rigoovom aforizmu: Ubićete se sutra.


agoncasopis.com

петак, 28. октобар 2016.

En Sekston

Bajonet



Šta bih mogla da uradim sa ovim bajonetom?
Da napravim od njega grm ruže?
Zabodem ga u mesec?
Obrijem noge njegovim srebrom?
Proburazim zlatnu ribicu?
Ne. Ne.

Napravljen je
u mojim snovima
za tebe.
Oči mi behu sklopljene.
Sklupčala sam se kao fetus,
pa ipak držala sam bajonet
namenjen zemlji tvog stomaka.
Pupak peva svoju zagonetku.
Creva se namotavaju kao alpski putevi.
Napravljen je da uđe u tebe
kao što si ti ulazio u mene,
da ureže dnevnu svetlost u tebe,
da pusti napolje tvoju pokopanu unutrašnjost
da pusti napolje kašiku kojom si me hranio
da pusti napolje pticu koja kaže jebi se
da njime rezbarim skulpturu dok ne pobeli,
pa da ga smestim na policu,
predmet nemisleći, kao kamen,
ali sa svim vibracijama
raspeća.


En Sekston (Anne Sexton, 1928-1974)

sa engleskog preveo Vladimir Stojnić

среда, 28. септембар 2016.

Marjan Čakarević | ТKIVA



У штампи је нова књига Марјана Чакаревића, ТКИВА.







НОЖ



Рука посеже за ножем 
и засеца у ткиво. 

Тада шикне крв. 

Ко целим телом 
доживи бол, 
улази у слободну зону: 

себи се може обраћати 
како жели, 
свакоме сме у лице да каже 
истину. 

Ко целим телом доживи 
бол, 
благосиља после руку 
и нож.
 

ТКИВА, Повеља, 2016.

среда, 10. август 2016.

Agon 34 | proleće 2016


Artur Kravan


Trideset četvrti broj Agon dočekuje s novim sajtom i novom uređivačkom koncepcijom. 

Rubrika Poezija uključuje prevedenu poeziju i poeziju pisanu na srpskohrvatskom jeziku. Od ovog broja nastojimo da dublje razmatramo fenomen književnosti uopšte u vremenskom i društvenom kontekstu. Zato pokrećemo rubriku Istorija. Zahvatanjem u arhivsku građu, Istorija promišlja odnos društva prema književnosti danas, kada je govor o tendenciji i angažovanosti, o ideološki i klasno svesnoj književnosti, ponovo aktuelan.

Poeziju otvara pesma Mirka Kekića, koji ovde objavljuje prvi put. Nove stihove objavljuju Nebojša Vasović, Jelena Radovanović & Siniša Tucić. Ciklus Ane Miković, koja takođe objavljuje premijerno u Agonu, praćen je snimkom čitanja uz kompoziciju Matije Anđelkovića. Zatim, ciklus Zabavno je uzimati spid australijskog pesnika Džona Forbsa prevodi Vladimir Stojnić, a Svetislav Travica predstavlja ruskog pesnika Ilju Semenenko-Basina. Poeziju zatvara norveški pesnik Laš Sobi Kristensen, u prevodu Marka Vukovića.

Istoriju otvara temat broja, posvećen Arturu Kravanu. Kravan je bio pesnik, pamfletista, bokser, slučajni preteča dadaizma, nećak Oskara Vajlda : u uvodnoj belešci ga predstavlja Aleksa Golijanin. Kravanov časopis Maintenant, objavljen u pet brojeva između 1912. i 1915. godine, bio je prvi primer izrazito autorske publikacije koja nije marila ni za kakve autoritete, svesne i uglađene provokacije takozvanog establišmenta, umetničkog i književnog. „Evo šta je književnost“, pisao je Artur Kravan, „ta-ta-ta-ta-ta-ta. A Umetnost – e za Umetnost me tek zabole! Živo sranje, Bože me prosti!“ Ovde donosimo tri najvažnija teksta objavljena u časopisu: „Andre Žid“, „Oskar Vajld je živ“, i vrhunac Kravanovog pamfletskog genija: „Izložba u Salonu nezavisnih“.



Mihail Zoščenko


Odeljak Dokumenti, koji obuhvata odlomke iz periodike i svedočanstva savremenika, u ovom broju donosi blok posvećen sovjetskom piscu Mihailu Zoščenku. Zoščenko je pripadao književnoj grupi „Serapionova braća“, a dvadesetih godina bio je jedan od najpopularnijih sovjetskih autora kratke priče. Prvi put je na srpski prevedena njegova priča Pustolovine jednog majmuna (preveo Miloš Dobrić), zbog koje ga je Ždanov, agitator socijalnog realizma, osudio i koja mu je donela zabranu objavljivanja gotovo do kraja života. U nastavku u celosti donosimo reprodukciju referata A. A. Ždanova iz 1946, kojim osuđuje časopise „Lenjingrad“ i „Zvezda“ – osuđujući, sem Zoščenka, i Anu Ahmatovu. Referat je iste godine objavljen kod nas kao brošura, bez potpisa prevodioca. Priča je praćena Zoščenkovom samoironičnom beleškom o sebi iz 1933. godine.

U rubrici Knjige kritike pišu Davor Ivankovac (o Miljenku Jergoviću), Tomislav Augustinčić (o Marjanu Čakareviću) i Muanis Sinanović (o Rikardu). Nova rubrika Pismo donosi ono što je 1933. po dolasku Hitlera na vlast, Klaus Man iz izbeglištva pisao Gotfridu Benu, u prevodu Mire Litričin. U rubrici Sanjava, koja će biti posvećena zapisima snova, svoje snove odaju Anja Marković i Ežen Jonesko. Istorija se zatvara odlomcima iz urednikovog dnevnika, koji se ovde objavljuju u obliku kolumne pod naslovom Sos.

Za izgled novog sajta Agona zaslužni su Slađana Šimrak & Goran Savić Ostojić

Naposletku, osnivač Vladimir Stojnić odlučio je da se povuče iz uredništva Agona. Njegovo Pismo dosadašnjeg urednika otvara ovaj broj.





недеља, 3. јул 2016.

Aleksandar Ristović




Da li su ga sustigle kočije sa tankim paocima i maramom pod sedlom?
Hoda li on kroz baštu držeći rođake pod ruku? 
Je li ono što je naumio poznato meni ili kome drugom?
Je li viđen među drvećem u tanušnim cipelama? 

Da li je otpio iz ove čaše koju sam ostavio na stolu? 
Da li se vratio sa ostalima, gotovo nevidljiv? 
Je li to njegova svetiljka u oknu, kao krilo? 
Ima li on veštiju ruku od onog koji mu dolazi u susret? 

Da li je njegovo telo podložno menama koje mu nameće priroda? 
Razlikuje li "oblik" i "suštinu" dajući prednost čas jednom čas drugom? 
Odaju li njegovi postupci uravnoteženost duha po kojoj se i proču? 
Ima li on spretne prste, odmerene pokrete, lice negovano ubodom ruže? 

Je li osmotrio prostor nad sobom kroz uveličavajuća stakla pre nego što će uzleteti? 
Je li podelio hleb na dvoje za praznim stolom? 
Je li sahranjen uz poj petla i s ljubavnim mirisom u odeći? 
Je li imao život koji mu se pripisuje u jednom od zaboravljenih tekstova? 






O putovanju i smrti Nolit 1976




недеља, 5. јун 2016.

Gotfrid Ben | 1886.

Uskrs je pao vrlo kasno,
na Labi je jorgovan već bio u cvatu,
ali zato početkom decembra toliki sneg
da je sav železnički saobraćaj
u severnoj i srednjoj Nemačkoj
nedeljama bio u prekidu.

Paul Hajze objavljuje tragediju jednočinku:
Svadbeno je veče, mlada žena otkriva
da je njen muž nekad voleo njenu majku,
sve odavno prošlo, ipak
od tetke koja joj je zamenila majku
ima bočicu morfijuma:
"ne diraj opojni lek",
ona tone, grabi ga za ruku,
Teodor (mračan, u vapaju) :
"Lidija! Ženo moja! Vodi me sa sobom! "
Naslov: "S peharom međ usnama".

Pojavljuju se :
pitekantropos,
rudimenti s Jave,
preistorijska doba.
Izumire:
ptičica s Havaja
zvana Medojed,
za kraljevske ogrtače od perja
po jedna žuta pruga na krilu.

Borba protiv stranih reči,
Luna, Zefir, Hrisalida,
hiljadu osamdeset osam reči iz Fausta treba ponemčiti.
Agitacija trgovačkih pomoćnika
za zatvaranje radnji nedeljom po podne,
socijaldemokratski glasovi
na izborima u Berlinu : 68.535.
Četvrt Tirgarten je napredna.
Zinger drži svoj prvi izborni govor.
Trinaesto izdanje Brokhausovog Konverzacionog leksikona.

Engleska osvaja Mendelaj,
otvara svetskoj trgovini široku dolinu Iravadi;
Madagaskar pripao Francuskoj;
Rusija proteruje kneza Aleksandra iz Bugarske.

Nemački biciklistički savez
broji petnaest hiljada članova.
Gisfeld prvi put savladava Monblan
preko Gran Milea.
Barzoi iz perhinske štenare
u Tulskoj guberniji,
oni sa veoma dugom dlakom na grudima,
lovci na vukove,
prikazani na Berlinskoj izložbi pasa,
Zlatnu medalju dobija Asmodej.

Turgenjev u Baden - Badenu
svakodnevno posećuje sestre Viardo,
nezaboravne večeri,
njegov najomiljeniji lid,
onaj koji se retko čuje :
"Wenn mene Grillen schwirren " (Šubert),
a često čitaju i Šefelovog Ekeharda.

Novine napadaju izvođenje
Tolstojevog "Carstva mraka",
no zato Blumentalova "Kap otrova"
nailazi na dugi milozvučni odziv :
"Nad glavom grofa Albrehta Falberga
koji zauzima ugledno mesto u prestoničkom društvu,
nadvio se tamni oblak".
Zola, Ibzen, Hauptman su neprijatni,
Salambo promašena,
List je kosmopolita,
a zatim dolazi rubrika
"Pisma čitalaca"
oni bi da saznaju nešto
o grču lista
i vađenju stranog tela.

1886.
Godina rođenja nekih ekspresionista,
zatim dirigenta Furtvenglera,
Austrijanca Kokoške
generalfeldmaršala fon V. (+)

Šnajder-Krezo, Krup-Štal, Putilov
udvostručuju kapital.


Gotfrid Ben, Dvostruki život,
Prev. Mira Litričin


уторак, 31. мај 2016.

John Forbes

Uskoro u Agonu, ciklus pesama ovog australijskog pesnika.


Horizont događaja

Grci su izmislili omotnice samo da bi
slikali po njima/ ali za nas je umetnost alibi
& gledamo kroz nju. Tako da ono što nas
okružuje nije više samo ono van olovke –
dražesno je pretvarati se da nije tako.
Da li da pozajmim jutarnje odelo od ujaka?
Od čega su cipele tako taktilne? Sve to
biva poprskano pivom ili ide u šetnju. Drugi
odustaju od pretvaranja koje će ih progutati
cele & organizuju sebi sezonsku kartu za
izgubljeno razumevanje koje se vraća da ih
uznemirava kao duh sa pokvarenog TV-a. Ali
kada jednom ode, preciznost sa tiketa im
vene sve do labilne jutarnje slutnje: Sve
čemu se zaista divimo neće naprsnuti ako
ga ostavimo na suncu, mada će nas takva
umetnost zarobiti čak i više nego one koji je
troše – kao da je njihova pažnja bila samo
naša ideja svetlosti & bili smo kao parče
tkiva strgnuto sa kutije maramica. Zahvaljujući
tome ne preostaje nam nimalo prostora
da se projektujemo u nešto & mi smo zauvek
spolja & tu smo lepši od bilo koje varke ili dela
ljubavi savršeni jer ne dišemo na grčku vazu.


Džon Forbs (1950 -1998)
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić

недеља, 29. мај 2016.

Goran Babić






AVERZIJA PREMA ALKOHOLU 


oh smirit ću se ja smirit
sa svojom tonom beskorisnih znanja
blagim mjestom skladištara
sa svojom perspektivnošću
ljubit ću ručicu generalnom direktoru
blagosiljat ću glupost partijskom sekretaru
i to će biti moja revolucija
osim prugice Brčko-Banovići osim malih lojalnih usklika
o kakvom revoltu govore bradati
sve moje htijenje svest će se na tih par hiljada ejakulacija
na pospanu ženu i narušeno zdravlje
i više će me bolit šestica gore lijevo
nego svjetska revolucija
prijelaz kvaniteta u kvalitet je možda
selidba iz jedne podstanarske sobice u drugu
jebe se ministrovom sinu u njegovom ford-mustangu
za Vijetnam i kvantnu mehaniku
u onom lijepom trenutku otkrovenja
pri 160 km/h
kad se opružim konačno na odar pred
idealističko uzašašće pljunut
ću usrdno na razvlašćenu klasu i na radni narod
na ustajanje u zoru na mitingovanje i sastanke
na pijanke i gladovanja na efektivno radno vrijeme
i inteligenciju na Froma i Heideggera na
strukturaliste i pragmatiste na nepismene i
LBJ-a na male kurvice ostarjelih funkcionerčića
na konvencionalnost tužne obavijesti
pišam ja ko bebica na lijepe reči
dosadno mi je u ovom bespuću u ovoj slobodi
gdje već ne umijem govoriti pravim jezikom
gdje me već razumiju sasma mala djeca ili tužni starci
o senilni svijete razbijena molekulo
čemu tvoja vila na Bermudima ili na Hvaru ili tvoja šuplja
glava u Zagrebu tvoj imažinizam opća impotencija
profesori su jednako sranje radnici su jednako sranje i piljarice i svinjarice i domaćice
poslije Blokove Dvanaestorice nije napisana pjesma
poslije Ujevića Hrvati tamburaju
Srblji nisu ni prestajali
mala zemljo tijesna li si svima
zaboga što uraditi s tobom
hajde zemljo da se pojebemo
tako si divno horizontalna tako dlakava
zemljo moja davno li se opredijelih
skorašnje li mi je opredijeljenje (M. Nastasijević)
tako i tvoj kaos kao u židovskoj lubanji
u krematorijumu ili u urni
o kakvoj sprdnji govore politikanti
o kojem očajanju
već sasvim sam miran zemljo moja možda zadovoljan
pijem svoje piće i jedem kruh svoj
i konačno svejedno je to meni i tebi
zvala se ti Hrvatska ili Tasmanija
gazili te majmuni ili ljudi
škropili te dušikom ili kalcijem
kopali u tebi grobove ili zahode
deflorirali te ili pošumljavali
koliko te god ljubili još se uvijek seremo po tebi
o tome ja tebi nježno a ti kako hoćeš
mudrost tvoja ili župnikova jednaka je obmana
spavajmo već jednom u dobroj vjeri bez sjekire za vratom
plodimo ženice bez pomisli o djeci
bez spoznaje bez svijesti


(Encyclopaedia moderna, 5/6, 1967.Preštampano u Ispljuvku punom krvi Živojina Pavlovića)