субота, 19. децембар 2015.

Vladimir Stojnić - Reverb

U izdanju Kulturnog centra Novog Sada, u okviru edicije Džepni anagram, iz štampe je izašla knjiga pesama Vladimira Stojnića pod nazivom Reverb. Blog Jurodivi objavljuje 3 pesme iz knjige i odlomak iz pogovora Marka Stojkića.


***

Na izlasku
prolazimo kroz predgrađe,
tamo gde se kvartovi proređuju
i udaljavaju,
da bi neprimetno nestali:

grupe solitera
sve češće ispresecane
brežuljcima i zelenilom.

Kažeš:
ovo je najdalje  mesto
do koga je grad dobacio.

Na povratku sve će se ovo skupljati,
sužavati u suprotnom smeru.

Ali sada već izranjaju naselja u podnožju,
ozidane kućice, piljare, pečenjare,
gajbe, i okuke. Pa onda postrojenja,
magacini, kranovi na gradilištu.

Tako brzo se sve dogodilo.
Pejzaž odsečen prozorom na kolima,
posustajanje betona.

Radio-stanica se izgubila, i taj šum
mrtve frekvencije
traje dugo... predugo.

Postaje neophodnost,
podloga za misli,
spas.

Uskoro će napustiti kola, preplaviti
vidik: bezimena seoca, reku

kojoj se približavamo.



***

Ponekad ustanem, u sred noći,
odem do ulaznih vrata i pogledam
kroz špijunku.

U hodniku zgrade svetlo je ugašeno.

To stakleno oko više
nema funkciju. Otvara se između

dve tame: ispražnjeno,
karoserija, slepo sužavanje

na drvenoj podlozi koja
polako nestaje.

Prolaz je otvoren,

i naš stan se menja u mraku.
Mutiraju naslage građanske klase:

redovi knjiga na policama, monografije
u vitrinama, inkrustacije
i suveniri,

pejzaži iza prozora.



***

U pustinji Derveze, u Turkmenistanu,
početkom sedamdesetih
urušila se bušotina,
postrojenje za eksploataciju gasa,

i nastao je krater: širok osamdeset,
dubok dvadeset metara.

Geolozi su na dno
pobacili buktinje,
da bi ostaci metana sagoreli,
kako su verovali:
za nekoliko dana.

Ali vatra se ne gasi
više od četrdeset godina.

Fosili se još troše, grobovi prazne,
i prošlost se polako

probija iz dubine:
kroz silicijum, ohlađenu lavu,
skladišta grnčarije,

metan prenosi poruke,
zapise na nepoznatom pismu.

Kad padne noć: krater je oreol.

Izvan njega
koraci se rasipaju,
raspareni,
u tami.


Vladimir Stojnić (1980)
iz knjige Reverb (KCNS, Novi Sad, 2015)


odlomak iz pogovora:



U kritičkim prikazima knjiga Vladimira Stojnića uobičajena je napomena o tome kako nas ovaj pesnik u svakoj novoj knjizi iznenađuje potpuno različitim stilskim postupkom. Ako bi me pak neko primorao da tražim konstantu, da krenem suprotnim smerom, te da svedem Stojnićevu poeziju na jednu jedinu reč, verovatno bih upotrebio izraz: perspektivizam. Zanatski kritičar bi ovaj perspektivizam mogao predstaviti jezikom binarija, recimo kao oscilovanje: 1) između kretanja i mirovanja, 2) između čežnje za daljinom i sondaže jedne prostorne tačke, 3) između nepoverenja u jezik i osuđenosti na njega (setimo se Poziva na saučesništvo), 4) između potrage za odgovarajućim kadrom i potrebe za vremensko-prostornim izlaskom iz njega (setimo se Fotoalbuma), 5) između logike i potrebe da se raspakuje sopstveni logički aparat (setimo se Kutije), 6) te između vremenski fiksiranog trenutka i njegove istorijske potencije. Ne bih se na ovom mestu bavio ovim binarijama, mada bi zavodljiva igra njihovog detektovanja, potkrepljivanja i, konačno, njihove dekonstrukcije mogla da bude plodonosna. Ovakav pristup knjizi Reverb uskratio bi mi mogućnost da podvučem izvesne aspekte njene literarnosti, čime bih došao preblizu pozitivističke zamke da objašnjavajući prestanem da doživljavam. Zato me Reverb zanima pre svega kao kvalitativni pomeraj, ne u smislu stupanja u akciju, povratka glagolu (re-verb), već u pop-kulturnom značenju transformacije zvučnog signala, akta gaženja papučice za distorziju.“




Marko Stojkić, „Distorzija i sondaža“




субота, 5. децембар 2015.

Nova izdanja Knjižuljka: Karlo Hmeljak (Ljubavne) & Rikardo (Skica za petonožnog Aleksandera)




Knjižuljak je nedavno objavio dva nova naslova u ediciji Patenti: poemu Ljubavne slovenačkog autora Karla Hmeljaka (u prevodu Romea Mihaljevića) i zbirku pesama Skica za petonožnog Aleksandera koju potpisuje Rikardo.



Karlo Hmeljak, Ljubavne, preveo Romeo Mihaljević,
slovenački i hrvatski, 32 str.
Karlo Hmeljak (1983), jedriličar i pesnik, autor je knjiga Dve leti pod ničlo (2007), Ljubavne (2012) i Krčrk (2012). Jedan je od urednika časopisa IDIOT. 

Poema Ljubavne (srpskohrvatski naslov u originalu) originalno se pojavila u ediciji Mala ignorirana knjiga KUD Kentaver iz Ljubljane, koju uređuje Dejan Koban. Nakon diskurzivnih pesama iz Dve leti pod ničlo, Ljubavne donose fragmentarne, razuđene celine razbijenog iskaza u kojima je akcenat stavljen na izolovanu reč, homonimiju i muzikalnost. Ovaj postupak će dominirati u narednoj Hmeljakovoj knjizi Krčrk (2012), (koja bi se mogla prevesti kao Grčslovo) koja je sastavljena od nekoliko razuđenih poema-ciklusa sličnih Ljubavnima. Poemu je  preveo (poštenije bi bilo reći: transponovao) hrvatski pesnik Romeo Mihaljević. Izdanje je bilingvalno. Objavljivanje knjige je pomogla Trubareva fondacija Društva slovenačkih pisaca.



Rikardo, Skica za petonožnog Aleksandera

48 str.

Rikardo je pseudonim jednog od dvojice autora koji (retko) objavljuju na blogu O Rikardu. Srešćete ga i kao jednog od dva Radeka koji (jednako retko) objavljuju na portalu Bundolo. Postoji i piše ćirilicom.

Knjiga Skica za petonožnog Aleksandera okuplja izbor iz Rikardovih pesama objavljivanih na ovim blogovima i časopisu Agon. Brojni, sa svih strana pokupljeni iskazi koji čine ovu knjigu, recikliraju svakodnevni jezik, idiom štampe i medija, baratajući floskulama veoma slobodno i suvereno, Humorom koji se u ovdašnjoj poeziji nije video još od Vujice Rešina Tucića i Voje Despotova. Samom činjenicom da je autor izabrao da sakrije svoj identitet, njegova Skica za petonožnog Aleksandera podsmeva se i poeziji, pesničkoj sceni i egoizmu pesnika. Vredi istaći da postoji još jedan Rikardo, koji takođe objavljuje na navedenim portalima (samo latinicom) i da se pesme zastupljene u ovoj knjizi mogu razumeti prvenstveno kao deo njihovog dijaloga, odnosno, da budem precizniji unutrašnjeg monologa. Ovaj jedinstveni udvojeni pseudonim subverzivno je osveženje jedne u svoj pupak zaljubljene književne scene koju čine sami građanski identiteti.