субота, 27. децембар 2014.

Tomaž Šalamun (1941-2014)

Danas je u Ljubljani, u 73. godini preminuo Tomaž Šalamun. 







TRAVA 


Hoću da budem tako ljubazan da postanem bog 
i da sam budem izgubljen i zaboravljen. 
Pišem rime jer sam kaktus. 
Čovek je čoveku vlažan, 
zato se ljubi u usta. 
Sam ne umem da skuvam ni kafu, 
i teško je živeti sa mnom. 
Maruška pati, Ana ne pati. 
Kad bi tigar bacao disk i sa 
njim se lenjo igrao i određivao mu visinu. 
Ali tigar nema ruke i ne ume, 
ne može to da čini, tigar ima zube i srce. 
Reke teku kroz mene i đubre me, 
i sve je trava, zelena trava. 
Kada sam tužan, ustanem 
i idem oko sveta. 
Nimalo nisam spreman za smrt, 
ali mogu bilo kada da je popijem, 
kao supu koju mi da njanja. 
Smrt mora da diše kao vodopad. 
Smrt mora da diše kao mama. 
Ništa gorko se ne vuče za mnom. 
Sada imam četiri godine. 
Četiri i po godine 
i sin sam onog koga volim. 
Ako bih bio stariji, on bi morao imati 
više od dvadeset dve godine. 
Ali ja želim da budem večito ovako mlad 
i lep i strašan kao danas, 
zato ću biti večito toliko star. 
Ja sam Rus, jer on je Rus. 
Cindy mi je donela kafu, jer sam tako 
skoncentrisan da sijam kroz celu kuću, 
u baštu, u park, među veverice, sa kojima će se 
igrati Ana kada bude došla brodom sa Maruškom. 
Živećemo i ja ću reći: 
Ain't no mamba snake in America. 


Arena (1973) 
iz Pesmi/Pesme, Narodna knjiga, 1974, 
preveo Dejan Poznanović

четвртак, 25. децембар 2014.

Drame Viktora Radonjića u izdanju Trećeg trga

U izdanju Trećeg trga objavljena je knjiga Drame Viktora Radonјića (1973) koja obuhvata četiri dramska teksta: Šav, Čopor, Reteriranje kruga i Ambis 01. Knjiga se može nabaviti u sledećim knjižarama u Beogradu: Aleksandar Belić, Dereta, Zepter, Delfi (SKC) i Beopolis.


петак, 19. децембар 2014.

Edvard Kocbek



MIKROFON U ZIDU 


Tako, sad smo sami, 
sem nas dva nikog više nema. 
A ipak te neću ostaviti, 
nećeš se odmoriti ni smiriti, 
tek sada počinje tvoj posao, 
slušaćeš moje ćutanje, 
moje ćutanje je rečitije, 
u njemu si osuđen na ponor istine. 
Sad prislušni kako dosad nisi, 
zveri bez očiju i jezika, 
zveri koja imaš samo uši. 
Moj duh govori bez glasa, 
nečujno vrišti i urla 
od radosti što si tu 
i što me slušaš, Velika Sumnjo 
gladna otkrića. 
Moje ćutanje otvara knjige 
i opasne rukopise, 
rečnike i proroke, 
stare istine i zakone, 
priče o vernosti i mukama 
ne možeš počinuti, 
gutati moraš, grozno proždireš, 
sve se više gušiš, 
uho ti je sve umornije 
a ipak me ne možeš prekinuti 
i ništa mi ne možeš odgovoriti, 
dolazi moj čas, 
ružim te i psujem, 
jatače, varalico, trovaču, 
skrnavitelju, robe, satano, 
mašino, smrti, smrti, 
proždireš svoju sramotu 
i ne možeš prestati 
ni odgovoriti mi 
jer si neman, 
jer samo uši imaš 
i samo izdajnički trbuh 
a nemaš ni jezika ni istine, 
ne možeš mi reći: siledžijo, 
ne možeš izgovoriti: milost, očaj, 
ne možeš viknuti: prestani, 
sav pucaš od ropskoga besa, 
zdravo da si bogaljasto biće, 
kažem ti, dobro je što si tu, 
neizrecivo mi je drago 
što si i noću i danju u zidu, 
prokleti ude, 
prezreno uho Velike Sumnje, 
trbuhu neljudske snage, 
što se danonoćno od nemoći trese, 
sad si probudio moju moć, 
moju jedinstvenu i nedeljivu moć, 
ne mogu ti poturiti 
ništa drugo do samoga sebe, 
jesam što sam, 
nemir i traganje, 
otvorenost i bol, 
istost i uvek istost, 
vera, nada, ljubav, 
tvoja velika protivsumnja, 
jesam što sam, 
ne možeš me podeliti 
i stvoriti mi dvojnika, 
nikada me nećeš uhvatiti 
u laži ili računu, 
nikada nećeš biti dželat moje savesti, 
jednako ćeš proždirati moju radost, 
tu i tamo moju tugu 
što si mi neprijatelj, 
moj jalovi bližnji, 
tako potpuno stran i nečovečan 
da se ne možeš otrgnuti s lanca 
ni poludeti ni počiniti samoubistvo. 
Sad vidim 
da sam te umorio, 
tvoj rep se umirio, 
a ipak je to tek plan 
moje osvete, 
moja prava osveta je pesma, 
nikada me nećeš otkriti i spoznati, 
nijedna svetlost ne svetli ušima, 
uši su zaživele s vetrom 
i s prolaznošću 
i s prolaznošću utihnuće, 
a ja sam jezik-plamen, 
vatra što je zaplamtela 
i neće prestati da gori 
i sažiže. 



Edvard Kocbek (1904-1981)
iz knjige Poruka (1969)
Pjesme i dnevnici, Svjetlost, Sarajevo, 1989.
prevela sa slovenačkog: Tatjana Detiček

уторак, 16. децембар 2014.

Igor Isakovski


TUĐI STIHOVI I PRIČE I ROMANI PUNI TUĐIH ŽIVOTA 


želim da odem i počnem sve iznova + 
izgubim se u gomili da me niko ne gleda 

želim da gledam samo tamu i zalutale zvezde + 
kada zatvorim oči, želim da tonem u prazninu 

želim da pobegnem od tuđih rukopisa i tuđih dahova +
kada se probudim, želim da mirišem na sebe: alkohol, duvan i ženski sokovi 

želim da pišem bez pomisli na tuđa pisma + 
da ne mislim da li mi je nešto tuđe kao iverak u prstima uletelo u rukopis 

puno nešto želiš, isakovski, trabunja mi đavo + 
i njemu stavljam krst, jebenom prokletniku bez pametnijeg posla

18.08.2008, 21:57 


Igor Isakovski 
(1970-2014) 
Agon (05/2009)

четвртак, 11. децембар 2014.

Branko Čučak-Čule

MOJA DJEVOJKA 

Postoji moja djevojka. 
Ona hoda na rukama. 
Ona ima noge. 
Na njih vješaju kišobrane. 

Postoji Urbanistički zavod. 
Postoji Drugi svjetski rat 
na 63. strani "Opšte istorije". 
Postoji nezgodno sjedenje u stolici. 

Ja postojim. 
Da bih bio smiješan. 
Da bih zijevao u 
tri po podne. 

Postoji penis. 
Postoji moj penis. 
Da bih gledajući niz 
svoja čupava prsa 
i niz njega 
ugledao svoju djevojku 
među stopalima. 

Da bi ona rekla: 
"Kme, kme". 
Da bih ja rekao: 
"Rtkrt, rtkrt". 

Branko Čučak (1948-2008) 
Djela Branka Čučka, Han Pijesak, 2012, 
iz knjige Vo u kupusu, 1981.

субота, 29. новембар 2014.

Vojislav Despotov: SPAVANJE I BUĐENJE


Vojislav Despotov, Pravilo desne ruke (1978)
Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad

[Portorož]

U skupim hotelima nije bilo slobodnih kreveta a oni drugi, jeftini, bili su suviše skupi.
Klupe u parku kraj noćnog mora bile su udobne.
Pod glavu sam stavio portabl pisaću mašinu umesto jastuka. Spavač na susednoj klupi bio je još maštovitiji: pokrio se svojom havajskom košuljom (uopšte je ne skidajući).
Čekali smo da svane autobusko jutro.
Upitao me je sanjivim glasom kuda putujem s portabl pisaćom mašinom. Nisam znao tačno. Mene nije interesovalo kuda putuje on s havajskom košuljom.
Navaljivao je: kuda s mašinom, zašto?
Odgovorio sam: ne gubim vreme: i na putovanju kucam pesme.
Nije verovao.
Iako ne mora baš svaka pesma da se kuca.
Nije verovao.
Može da se lepi i slaže.
Nije verovao.
Ne mora da se piše.
Nije verovao.
Pesma, naime, može da postoji svuda gde je osetljiva osoba potraži.
Nije verovao.
Da je to, u stvari, novi poetski postupak: neformalno doživljavanje poetične stvarnosti.
Nije verovao.
Da konceptualni postupak pravljenja pesme ne znači krizu poezije već, možda, njenih ideologija.
Nije verovao.
Da su pesnici tih, sedamdesetih godina, mada se to radilo oduvek, uveli u naslov svojih pesama prefiks u: pišu upesme, gde se kao predmetnost poezije javlja ona sama.
Nije verovao.
Da je takvo zatvoreno kolo pesničkog teksta obeležje tvrdoglave homeomerijske prirode poezije, kao rešenje u periodu iscrpljenosti stilova.
Nije verovao.
Podigao sam se sa klupe, otvorio kožu pisaće mašine i otkucao sledeće stihove (smišljene istog trenutka):

U romantici važila je vrednost
da obuzmeš tačno lirski kvalitet.
Nije li danas davanje u prednost –
jeziku koji voli diskontinuitet?

Pročitao sam mu pesmu.
Nije joj verovao.
Uporno sam tvrdio da je poezija sve.
Nije verovao.
Bilo mi je žao te neverice.
Rastuženo i ogorčeno doviknuo sam mu:
– U šta veruješ ti, turisto nihilisto?
Nije mogao da odgovori.
U kratkom međuvremenu zatvorio je oči i zaspao.
Bio je to hladan korektiv mom ubeđenju da je poezija sve: bila je istovremeno i ništa, kako sam naglo razumeo u hladnom portoroškom noćnom vazduhu, jedno ravnopravno ništa, dijalektički izvedeno (dokazano) iz spavaočevog ponašanja.
Poezija i razgovor o njoj mogli su da ga uspavaju ali ne i da ga probude.

Međutim, kako vreme od dana ovog događaja prolazi, sve više verujem da je događaj potpuno izmišljen, napisan lagano, u sobi nekog skupog hotela. 

(Vruć pas i drugi eseji, Matica srpska, 1985.)

недеља, 23. новембар 2014.

Vujica Rešin Tucić

Strahote podzemlja, roman-menipeja Vujice Rešina Tucića, pisane su između 1970. i 1980. Knjiga je objavljena tek 1991. u Sremskim Karlovcima (izdavač Krovovi), istovremeno s objavljivanjem njegovog romana-kolaža Struganje mašte (Dnevnik, Novi Sad).
Nedavno ga je ponovo izdala kuća Levo krilo. Reprint, nažalost, nije propraćen relevantnim tekstom koji bi ovo u svoje vreme zanemareno štivo istorijski i književno kontekstualizovao.

(iz vizuelnog romana Struganje mašte)

PIPNI KAKO SAM UZNEMIREN 

- Pipni kako sam uznemiren! - Čovek je stajao kraj kioska sa štampom, grčevito stiskajući "Politiku". 
Onaj kojem se obratio takođe se tresao, stiskajući u pobelelim prstima "Borbu". 
Bili su prijatelji. 
- I ja sam uznemiren! - odvrati svom uznemirenom prijatelju. 
- Pročitao si uznemirujuće, lažne vesti? 
- Nisam. Pročitao sam da su na vreme sprečeni neki građani da šire lažne i uznemirujuće vesti... 
- Pa što si se onda uznemirio? 
- Zato što ne mogu da podnesem i pomisao da postoje ljudi koji žele da lažno prikazuju stanje u našem društvu! Zato što me uznemiruje i sama pomisao na to da mogu biti uznemiren. A ti, što si se ti uznemirio? 
- Ja sam se uznemirio zato što sam i inače nervozan. A kad pročitam da je zabranjena knjiga u kojoj se na lažni način, neistinito prikazuju prilike u našem društvu, ja se uznemirim zato što bi i drugi ljudi mogli da se uznemire! 
Stajali su na prometnoj raskrsnici kod Doma omladine. 
- Vidiš, mi smo se uznemirili zato što je vlast na vreme sprečila da se ne uznemirimo. Kako sad to? 
- Eto, i ja se čudim! Ako ne zabrane lažne vesti - uznemirim se, a ako zabrane, još se više uznemirim! Najbolje bi bilo da više i ne kupujemo novine... 
- Misliš? 
- Pa da. U tome ti je ceo štos! Zamisli da uopšte ne čitamo novine. Ustaješ ujutro i ništa ne znaš! Mirno ideš na posao... 
- Jeb'o te bog, to mi nije palo na pamet! 
- Da bacimo? 
- Da bacimo! 
Baciše "Politiku" i "Borbu" u prvu korpu za otpatke. 
Ćutali su. 
- Kako se osećaš? 
- Nekako, bez veze... A ti? 
- Pa nisam više jako uznemiren... 
Ćuteći, pođoše prema Narodnom pozorištu. 
- Znaš, nekako mi nedostaje uznemirenost... 
Stali su kraj ogromne reklame. 
- Stvarno? 
- Stvarno... Nekako sam navikao da se uznemirim... 
- Da ga jebeš, i meni nedostaje... 
- Da se vratimo, a? 
Pogledaše se u oči, s razumevanjem, i vrate se do korpe za otpatke. Uze svaki svoju novinu i odoše, tresući se, uznemireni i srećni, a kraj kioska je stajao dugi red uzdrhtalih građana, razrogačenih očiju, dok su im se noge tresle od uznemirenosti. 



Strahote podzemlja 
(1991/ 2014)

среда, 19. новембар 2014.

Josip Sever



BALADA O HRVATSKOM ILI SRPSKOM JEZIKU  





I kad se definitivno pokolju, zapravo iskolju 
uzajamno, srpske 
i hrvatske riječi. 
Što će onda 
preostat? 
A, valjda nemušti jezik: 
jezik ptica, drveća, 
cvijeća, 
i mrava, 
i mrava, 
i jezik dječji. 
Jezik pčela, 
bumbara i buba mara, 
jezik konja, 
i krava, 
i magaraca, 
i mačketina, 
i sibirskih mačketina. 
I sad, iz najbriljantnijih 
sibirskih rudnika 
i rudača 
ružoprsta zora rudi. 
To znači, 
hrvatskim ili 
srpskim 
jezikom 
govorit će 
neki iz svemira 
upravo 
pristigli 
ljudi. 


Borealni konj 
(Mladost, 1989)

четвртак, 16. октобар 2014.

Владимир Бурич




Дужност је убијати
Дужност је бранити се

Биће просечне старости од 60 година
убија
биће просечне старости од 60 година

Ово небо је непринципијелно као проститутка
Ова кућа ова земља непринципијелни су као проститутка

О туго
очајање
и студени
бића
које се претвара у земљу



НЕМАЧКА

Завирио сам у чељуст звери

и видео
шиљате кровове са црвеним црепом
старице на прозорима
децу како иду у цркву на концерт Баха
жуте жбунове форзиција и бледе зумбуле
криглу пива на тротоару
крај радника који поставља плоче

он ми намигну
и весело повика -
Русијо предај се!


Кад будем стар као земља, 
Градина, Ниш, 1988. 
превео Михаило Игњатовић

субота, 4. октобар 2014.

Antun Branko Šimić

SVETLOST

Šta je tako kao svetlost
Tako lako, blago, tiho, bistro
Tako svetlo
Voda je teška, tamna i šumori
Svetlost pokraj nje laka, tiha, blaga, nema
uklanjajući se ispred pokreta, dopuštajući
da kroz nju trčiš bez i najlakšeg otpora
To svetlo ništa
Ta radost oku


Preobraženja, 1920.



понедељак, 1. септембар 2014.

Nenad Jovanović

MLEKO 



Jedan stanar muzicira veštačkim vilicama, 
drugi debatuje s kućnom gamadi, 
treći se samome sebi udvara, 
samog sebe prosi i izvodi pred oltar. 

Četvrti, petogodišnjak, tragičnim 
glasom izgovara: 

"Mleko". 

Do njega je - odignuta od tla i bela 
poput tečnosti što joj iz dojki curi 
na linoleumske kvadrate - 

mati. 

Pomišljam: reč "mleko" bi uvek 
trebalo izgovarati tako - 
tragičnim glasom. 

I vidim (očima ćilibarskih dužica): 
komšija muzičar klima glavom, 
i komšija polemičar to čini, 
glavom klima i sopstveni bračni drug. 

Nesvesni svoje sloge i 
njene avetnosti. 


Delfini
(Povelja, Kraljevo, 2014.)

среда, 13. август 2014.

Nebojša Vasović


ZA GARIJA SNAJDERA


To odsustvo nečega u vazduhu
da bi galeb dok leti
mogao da skrene levo
ili desno - šta je to?

Zrna pirinča
u tvojoj zdeli
u okolini San Franciska,
zrna pirinča.

I sojin sos preko pirinča,
slani atomi boje joda.

U tvojoj kući šta radi
tvoja duša,
ako je duša
šta će onda u kući?

Dišeš kao neko ko zna da
diše    ponekad zapišeš
ono što nije neophodno
da se zapiše    ne diše

Govoriš skladno kao sama
priroda - znači još
nisi dovoljno
Gari!

Znači, bićeš Gari
jednog dana.
Žalim te
već sada.



Muzika roba 
Nolit, Beograd, 1992.



петак, 25. јул 2014.

A g 0 n n° 27




Dvadeset sedmi Agon otvaraju prevodi egipatskog pesnika francuskog izraza, Edmona Žabesa (prevod Bojana Savića Ostojića), kao i američkih pesnika Veldona Kiza (prevod Vladimira Stojnića) i Keneta Koha (prevod Roberta G. Tilija).
Nove stihove u rubrici poezija objavljuju Tibor Hrs Pandur, Frane Marčelić, Romeo Mihaljević i Milan Drašković.
Rubriku o poeziji otvara esej Bojana Markovića posvećen slovenačkom klasiku Srečku Kosovelu, a čine ga i prikazi najnovijih pesničkih knjiga koje, sem potpisnika ovih redova, potpisuju Nađa Bobičić, Milica Ćuković i Marko Stojkić. 

Bojan Savić Ostojić

prikazi

среда, 4. јун 2014.

Zvonimir Mrkonjić

MICHAUXOVA VELIKA BORBA


On ga oprndači i prileđi zemlji;
On ga graba i skrominja dok ne zadropće;
On ga druzgara i glaboće i baruši mu ušture;
On ga pratljači i tropara,
Topuzi ga stopo na sto i stepe na ste.
Na kraju ga ispredokusuri.
Drugi krzma, otprahuje se, plasne, kosprči se i mlavi.
Brzo će s njime biti svršeno;
Onda se pribre i zaštrokne... ali zaludu,
Obruč što se toliko kotrljao sruši se.
Abrah! Abrah! Abrah!
Klonu noga!
Puče ruka!
Krv poteče!
Rujte, rujte, rujte,
Ženture što ukrug urlate u rupce,
U loncu njegova trbuha krulji velika tajna;
Čudimo se, čudimo se, čudimo se,
Zurimo u vas,
I mi tražimo Veliku Tajnu.


Zvonimir Mrkonjić (1938)
iz Knjige pesama mlađih jugoslovenskih pesnika 
priredio Aleksandar Petrov
(lektira za VIII razred) 
1978.

понедељак, 19. мај 2014.

Pomoć žrtvama poplava

Sredstva za pomoć žrtvama poplava možete donirati slanjem poruke na sledeće brojeve:

Srbija: 1003 
Bosna i Hercegovina: 1458
Hrvatska: 060 90 11

Sve informacije o centrima za prikupljanje sredstava, rasporedu donacija i volontera u Srbiji objavljuju se na stranici info.poplave.rs.

Objavljujemo telefone opštinskih kriznih štabova u Beogradu.


Čukarica 3052-120, 3052-130
Novi Beograd 3106-872
Palilula 3236-221, 069/8266-520
Rakovica 7850-175, 7850-176, 065/3582-582, 3582-582
Voždovac 2449-729, 064/8788-087, 064/8787-885
Zemun 3778-439, 3778-440, 3778-441, 2614-500
Zvezdara 3405-771
Barajevo 8302-118, 8300-310
Grocka 8501-312, 8501-162, 066/8062-071
Lzarevac 8123-191
Mladenovac 8241-610, 8241-604
Surčin 8442-111, 8443-762, 8443-763, 8443-759
Stari Grad 3220-721
Vračar 3081-400
Sopot 8251-232
Obrenovac 064/8322-674
Savski Venac 011-2061-782,
Savski Venac 2061-845

недеља, 18. мај 2014.

Oskar Davičo

VAN ZVERINJAKA 

Razlika je: zver leži na boku.
Pokrivena je novim snegom. Divljači je na
leđima otvoreno još jedno oko. Pripada smrti. Ali
ja ne zovem nikog da mi
oba oka zaklopi. Bilo bi mi lakše kad bi
neko to učinio. Jer ionako
ništa ne vidim. Ni nove pahuljice,
ni sebe koji ih čak i ne osećam
a ležim opružen preko belog busena
pod nabusitim nebom. Ravnodušan sam skoro na
svoju nemoć pred prazninom, snalažljivijom od
mene: nije nikad ništa posedovala. Ni
oči, ni običajnu potrebu da ih neko zaklopi
dlanom koji prelazi preko njih u času kad
prestanu da služe gledanju što ionako
ne uočava dovoljno.




Krov oluje (izabrane pesme, KOV, 2008, 
priredila Milica Nikolić) 
izvorno objavljeno u knjizi 
Mitološki zverinjak smrti (Narodna knjiga, 1987)




среда, 9. април 2014.

Tomaž Šalamun : P O K E R (Knjižuljak, 2014)


Nova Knjižuljkova biblioteka, Veliko delce, otvara se obnovljenim izdanjem prve knjige Tomaža Šalamuna, Poker, koja je originalno objavljena 1966, u samizdatu.
Na srpskohrvatski ju je preveo Josip Osti.






Poker ne samo da je odredio dalji put svog autora, budućeg najvećeg slovenskog pesnika, buduću pošast (right?), nego je svojim nonšalantnim iznalaženjem slepih puteva stvorio vodeće glasove poezije koja se piše na ovim prostorima: Maleša i Despotova, Kopicla i Makovića.
Poezija, kao i Ljubljana, postoji pre ili posle Pokera. Ali nikako mimo Pokera.
Njegova ikonoklastičnost je klasična.
Njegova efemernost epohalna.

Bojan Savić Ostojić



Č A J 


Čaj tačno zna 
zašto je samo čaj 
i ne mora da bude Katilina 
i opet javlja se ono davno 
kako sam sjedio 
u smeđem gabarden odijelu u Brugesu 
i jeo nešto slično lignjama 
a Sicco van Albada moj prijatelj 
sin crvenokose Jevrejke 
prijateljice mog oca 
kako mi neprestano prigovara 
vrati se 
vrati se na Beffroi 
jer sam tamo zaboravio svoj brodzak 
kad sam buljio u beginke 
kako dolaze 
labuđe potapljanje 
Memling Gruuthuus 
i u Christine 
kako objašnjava legendu o Svetoj Ursuli 
a onda reče Content 
belgijski ginekolog 
poznavao sam Marinija lično 
takva pacarela 
to nije nikakav konj 
tada mi je prvi put 
strašno zaškripala podloga 

Tomaž Šalamun 
P O K E R
preveo Josip Osti 
Udruženje građana Knjižuljak, 
Biblioteka Veliko delce, 
Beograd, 2014.


Više o autoru, kao i nekoliko odlomaka iz Pokera možete pročitati u tematu objavljenom u časopisu Agon (broj 23/ januar-mart 2013). 





понедељак, 31. март 2014.

A g o n 2 6


Prevedena poezija novog broja Agona donosi izbor iz nove mađarske poezije koji je sačinio Roland Orčik i propratio uvodnim tekstom. Zastupljeni autori su Atila Šandor Pal (u prevodu Ivana Pavičića), Kata Nađ i Oršoja Fenjveši (u prevodu Sandre Buljanović). 
Nove stihove objavljuju Ivana Velimirac, Ilhan Pačariz i Ivan Šamija.
U rubrici „o poeziji“ nastavljamo s prikazima najzanimljivijih pesničkih knjiga objavljenih u regionu.




I na kraju jedan jubilej: 
prvi broj Agona objavljen je pre tačno pet godina. 


Uživajte u čitanju,

Bojan Savić Ostojić

недеља, 9. фебруар 2014.

IDIOT BALKAN / Tibor Hrs Pandur


Krajem januara, Paraliterarna organizacija I.D.I.O.T. iz Ljubljane objavila je specijalni broj istoimenog časopisa, koji je posvećen savremenoj književnosti u regionu. Urednicima časopisa, Urošu Prahu i Tiboru Hrsu Panduru, u uređivaju su pomogli regionalni urednici Goran Karanović (Bosna i Hercegovina), Vladimir Đurišić (Crna Gora), Danijel Jendriško (Hrvatska), Ivan Antić i Bojan Savić Ostojić (Srbija). Rezultat je dvojezični izbor poezije i proze novih autora iz pet republika bivše Jugoslavije, i to prvi u nizu planiranih.  

*** 

Tibor Hrs Pandur 
Bonnie & Clyde 

Bonnie pleše, ko jo Clyde odpre 
Clyde odreši očetovih dram 
Ko vidi, da lahko ima podporo 
Ko Clyde vrti muzko Bonnie pleše 
Ko ima sigurnost da lahko pleše čez vse ovire 
Dedovane bolezni 
Predsodbe okolice 
Krike mam 
Pritiskov pričakovanj 
Ljubi življenje 
In ceni vsak gib trenutka 
Kot dragocenega, podarjenega in danega 
Bonnie pleše hvaležnost 
Ko Clyde rola Bonnie pleše 
I mašta budučnost obeh 
Pleše prihodnost 
Zajema z veliko žlico 
Trenutke skupne sreče in malih stvari 
Podarjenih kot čudež na zemlji 
Čas aktivnosti in čas počitka 
Čas za hrano in čas prebave 
Čase setve, čase žetve 
Pleše izse vse stvari 
Ki jih sploh slutila, da jih ima v sebi 
Ko Clyde rola Bonnie pleše hvaležnost 
Da sta lahko tukaj na zemlji 
Brez drame 
Srečna in mirna in skupaj 


Bonnie & Clyde 
preveo Romeo Mihaljević 

Bonnie pleše kad ju Clyde otvori 
Clyde je izbavi iz očeve drame 
Kad vidi da može i ima podršku 
Kad Clyde pušta muziku, Bonnie pleše
Kad je sigurna da može, pleše preko svih prepreka 
Nasljednih bolesti 
Predrasuda okoline 
Majčina vrištanja 
Pritisaka očekivanja 
Voli život 
I cijeni svaki pokret trenutka 
Kao dragocjen i poklonjen 
Bonnie pleše zahvalnost 
Kad Clyde rola, Bonnie pleše 
I zamišlja zajedničku budućnost 
Pleše budućnost 
Grabi velikom žlicom 
Trenutke zajedničke sreće i malih stvari 
Darovanih kao zemaljsko čudo 
Vrijeme aktivnosti i vrijeme odmora 
Vrijeme za hranu i vrijeme za probavu 
Vremena sjetve i vremena žetve 
Pleše iz sebe sve te stvari 
Za koje nije ni slutila da ima u sebi 
Kad Clyde vrti, Bonnie pleše zahvalnost 
Što mogu biti ovdje na zemlji 
Bez drame 
Sretni i mirni i zajedno 


Idiot Balkan, 
Ljubljana, 
januar 2014. 

среда, 29. јануар 2014.

Бранко Ве Пољански

ПУТ У БРАЗИЛИЈУ


Још вреди весели закон статике 
Страва у мраку 
Канадиан Пацифик сече Америку 
Заудара гонореја 
Алиагић мисли да су црви паметне звери. 
Београд у Цириху 
7.77 
Вертикално руши се кубус времена 
Линије свију ствари склапају се у 
Јесам 
Мислим поћи на море 
Страх ме шкорпиона 
Веселим се музици оркестриона 
Улица пуна олује смрди по муњевини. 
Морски пси још се нису опаметили 
За катедрама падају драстичне псовке 
на пионире новог времена. 
Гладио сам данас једној жени ногу 
кроз свилену чарапу. 
Осетих сву лепоту С. Х. С. поезије 
пре зенитизма. 
Вратио сам се са Гаурисанкара 
да у својој соби отпутујем за Бразилију. 


1922. 

Бранко Ве Пољански, Паника под сунцем, 1923.
(Паника под сунцем/Тумбе/ Црвени петао, Жива прошлост, Београд, 1988)

недеља, 19. јануар 2014.

Agon br. 25





Tomasu Klingu je posvećeno dvadeset peto izdanje Agona. Ovaj nemački pesnik se pročuo osamdesetih godina nekonvencionalnim čitanjima i poezijom koja se oštro suprotstavljala aktuelnoj paradigmi. Načelna bliskost sa pankom i dadom doprinela je njegovom prevratničkom imidžu. U poznijim knjigama, Kling je postepeno odbacio pozu buntovnika, ali je zato nastojao da prevrat dublje ukoreni u tradiciji jezičke poezije, pozivajući se na Celana, Bena, usmenu poeziju, pa čak i Katula. Njegov uzbudljivi itinerarij čitaocima Agona je predstavio Marko Stojkić, koji je sem poezije preveo relevantne tekstove o autoru, intervju i napisao autorski uvod u temat.

Poezija donosi nekoliko ekscesa: uz Mikroeseje pesnika Nenada Miloševića objavljujemo dva autora bloga Orikardu, od kojih se jedan zove Rikardo, a drugi Rikardo, ali koje je po pismu ipak moguće razlikovati, nove stihove Nadije Rebronje, kao i jednog od urednika Agona, potpisnika ovih redova. Uživajte u čitanju.

Bojan Savić Ostojić
SADRŽAJ

prevedena poezija



poezija



o poeziji