субота, 31. март 2012.

AGON br. 17



Sedamnaesti broj časopisa Agon u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja pesnike Krakovske avangarde, pokreta koji je bio aktivan tokom dvadesetih i na početku tridesetih godina 20. veka u Poljskoj. Uopštenu književno-istorijsku konotaciju ovog pokreta u uvodnom tekstu mapira prevoditeljka Biserka Rajčić, nakon čega slede pesme najznačajnijih predstavnika Krakovske avangarde: Tadeuša Pajpera, Julijana Pšiboša, Jana Bženkovskog i Jalua Kureka.

Rubrika poezija predstavlja pesme Uroša Kotlajića, Slobodana Ivanovića, Miloša Petkovića i Marka Vujoševića.

Rubrika o poeziji donosi temat o eksperimentalnim američkim pesničkim pravcima 21. veka, Konceptualizmu i Flarfu. Temat je priredio Nikola Živanović koji je autor i jednog uvodnog teksta, dok je drugi uvodni tekst napisao Vladimir Stojnić. Priređivač temata je odabrao tekstove Keneta Goldsmita, Vanese Plejs i Roberta Fitermana, Vanese Plejs, Dru Gardnera i Majkla Gotliba, a ove tekstove, kao i ilustrativni primer poezije Konceptualizma i Flarfa sa engleskog je preveo Vladimir Stojnić.

Uživajte u čitanju!

uredništvo Agona

www.agoncasopis.com



уторак, 20. март 2012.

Svetski dan poezije


U sredu, 21. marta, u organizaciji Kulturnog centra Beograda biće obeležen svetski dan poezije. Ovogodišnji jednodnevni program, pod geslom Poezija vs. Recesija, u saradnji sa KCB, uređuju Bojan Vasić i Vladimir Stojnić.

Program svetskog dana poezije

SAUČESNIŠTVA
12.00 – Poeziju Petrua Krdua čitaju: Tanja Kragujević, Radmila Lazić, Dubravka Đurić, Milica Lilić Jeftimijević, Dragana Mladenović, Vasa Pavković, Mileta Prodanović, Jelena Marinkov, Gabrijel Babuc
12.00 - 22.00 - Kolaži i poezija Tatjane Cvejin (video-prezentacija)

IMAGOLIRICA
13.00 –Izlog KCB-a, Trg republike 5
Otvaranje izložbe fotografija pesnikinja i pesnika nove generacije
Autor: Danilo Lučić

12.00 – 22.00 - KIKIRIKI I DŽABE PIVO (Peanuts og fri rad) – filmsko putovanje kroz dansku scensku poeziju (64 m, 2009); sa prevodom na engleski


POEZIJA VS RECESIJA

urednici Vladimir Stojnić i Bojan Vasić


17.00 - Restrikcija ili restrukturiranje: potrošnja i proizvodnja poetskih modela)

Učestvuju: Dejan Ilić, Dubravka Đurić, Alen Bešić, Nenad Šaponja i Biljana Andonovska;

Moderatori: Vladimir Stojnić i Bojan Vasić


19.00 - Bilans stanja
Poeziju čitaju: Nikola Vujčić, Milovan Marčetić, Mirjana Simović, Ljiljana Đurđić, Jelica Kiso, Bojan Savić Ostojić, Tamara Šuškić, Danica Vukićević, Petar Miloradović, Vladimir Kopicl, Miloš Petković i Ognjen Petrović;

Moderatori: Jelena Milinković i Bojan Vasić

субота, 17. март 2012.

Razgovor (Dragojević:Савић Остојић)

SAN

(Danijel Dragojević)


San. Jedan se zločinac gubi u mojim riječima.

Ne vidim ga. Na tlu cijeloga grada

umnažaju se koraci. Koraci među koracima.

Teško disanje, ispraznost plodova.

A onda Božja amnezija kao takva, total.

Na jedno lice bili su pali glagoli straha,

sada su se vratili odakle su došli.

Smirilo se javno jutro, uvenuo zid.

Njegovo srce kuca na velika otvorena vrata,

kaže se svemir. Dobrodošao, dobrodošao,

neka se nesreća odjene onako

kako se pristoji svjetiljci.

.



комарац

(Бојан Савић Остојић)

комарац (-музика) слетео је на san, песму д. драгојевића; насумично је одабрао седми стих и сместио се надомак речи „došli“, за којом следи тачка. а потом, минут касније, попео се стих више, изнад речи „bili“; и сад контемплира устоличен на слову l између две тачке на i („samo su točke svete“). како да наставим читање а да га не прекинем; будем ли преобзиран према његовом ритму и редоследу (и темељитости), вероватно ћу оставити раскриљен дд-ов žamor те узети другу књигу. завршио сам белешку: још се држи изнад глагола „bili“: можда то покушава нешто да ми саопшти.


а можда му, његовом уху, просто смета плусквамперфекат на чијем се почетку устоличио – „bili su pali“ – те тим тврдоглавим столпничењем истрајно негодује?


у ствари – не. комарац је умро. можда слетевши на страницу – можда је усмрћен негде у зраку (нисам га ни пипнуо). остаје ми да размишљам о стиху на који је првобитно слетео:


sada su se vratili odakle su došli.


четвртак, 8. март 2012.

Милан Милишић

ова песма, из истоимене књижице, то јест, њени први стихови, последњих недељу дана, никако да ми изађу из главе: чујем неки туђи глас како увек почиње да је рецитује.


КОГА НЕМА

Кога није - без њега се може
И суздржаност - чија је већа?
Прах се одсуства његовог таложи
У тих сталактит ил у стећак

Кога нема - бришу му се стопе
Празни минути његов простор пуне
Ко пахуљице снијежне, топле
Прозор напуштене собе

Кога нема - гдје сад корача
Над којом спором водом снатри
Лице његово - промијењено лице спавача
И у имену му слова саплет

Гдје му трагови престају - не зна се
Тако ни росе стисак грани
А поређује га ко не умије
Oд назочности његове да се брани.

Милан Милишић (1941-1991)
Кога нема, Просвета, 1972.

понедељак, 5. март 2012.

Lazybag Poetry evening


zahvaljujući ivanu jovanoviću i jelici kiso, donosimo odlomak iz lazybag poetry evening-a, održanog pre nekoliko dana na crvenom krstu.

među glasovima i likovima prisutnim na ovom snimku mogu se čuti: odlomci tekstova slobodana ivanovića, uroša kotlajića, bojana vasića, tamare šuškić, bojana savića ostojića - odlomci slika milana nenezića - i odlomci razgovora (koji se neće pripisati nikom ponaosob).