четвртак, 31. март 2011.

intervju o časopisu Agon sa Jelenom Milinković

Čitaocioma bloga Jurodivi prenosimo intervju koji je hrvatska autorka Darija Žilić vodila sa Jelenom Milinković, a čija je tema časopis Agon i književnost na internetu. Intervju je najpre objavljen u zagrebačkom časopisu Tema (broj 3-4, 2010), a kasnije i u knjizi intervjua Darije Žilić, Paralelni vrtovi (Shura, Opatija, 2011).


Jelena Milinković

Književnost na webu – Agon

„Agon“ je internetski časopis za suvremenu poeziju. Kako definirate pojam „suvremena poezija“, što on obuhvaća?

U Agonu se trudimo da objavljujemo autore/ke koji su savremeni, tj. one pesnike/inje koji sada pišu, ali pre svega one čija poetika korespondira sa savremenim poetičkim tokovima i onim smerovima razvoja poezije koje uredništvo, uslovno rečeno, zastupa. Ako bismo morali da definišemo tendencije za koje se zalažemo, što je teško u nekoliko reči uraditi, svakako bismo rekli da zastupamo pre raskid sa tradicijom i njeno prevrednovanje nego pesništvo koje se njoj slepo povinuje, da pre zastupamo eksperiment nego utemeljene i očekivane pesničke postupke, pre pojedinačno nego opšte, ili pre singularno nego univerzalno. Kada bismo pojam savremenosti morali vremenski da omeđimo, njegova donja granica bi bila početak dvadesetog veka, ali se pitanje savremenosti svakako razlikuje od rubrike do rubrike, pa tako najsavremenije poetike objavljujemo u rubrici poezija, koja je posvećena poeziji regionalnih pesnika i pesnikinja, gde uglavnom objavljujemo poeziju tzv. mlađe generacije. Takođe se trudimo da i u rubrici prevedena poezija objavljujemo što savremenije autore i autorke, ali je tu starosna granica pomerena u odnosu na rubriku poezija jer se ovde rukovodimo i drugim kriterijumima od kojih je najvažnije pitanje (ne)prisutnosti i neprevođenosti autora/ki u srpskoj književnosti, tako da se ovde objavljuju isključivo ekskluzivni prevodi onih pesnika/inja koji nisu uvek imperativi domaćeg prevodilaštva i nisu toliko prisutni kod nas. Pitanje savremenosti poezije u trećoj rubrici je najrastegljivije pošto smo u ovoj rubrici pisali i o književnicima koji nisu bukvalno naši savremenici i pripadaju književnoj istoriji, ali čija poetika svakako ima odjeka u savremenoj književnosti. Pesnici/inje čiju poeziju objavljujemo i o kojima pišemo u trećoj rubrici o poeziji svojom poetikom pripadaju dvadesetom veku, što je osnovni uslov, i to posebno onim tendencijama koje su danas aktuelne u najsavremenijoj poeziji mladih autora/ki. Mogli bismo da kažemo da, kada je Agon u pitanju, pojam savremena poezija obuhvata autore/ke koji svojom poetikom pripadaju dvadesetovekovnoj književnosti, ali da se u zavisnosti od rubrika ovaj pojam različito vremenski definiše u okviru dvadesetog i dvadestprvog veka. Takođe bismo mogli da kažemo da je pitanje savremenosti, kada je selekcija autora/ki u pitanju, pre poetičko pitanje nego pitanje vremenske ose. Postoje poetike koje su nastajale prvih decenija dvadesetog veka, a koje su mnogo savremenije od niza poetika koje su, nažalost, vrlo prisutne u našoj kulturi početkom dvadesetprvog veka.

Riječ je o časopisu na internetu koji je vrlo promišljeno koncipiran. Između ostalog, inzistirate na premijernom objavljivanju, a uz poeziju, objavljujete tekstove koji pružaju kontekst, što je danas itekako zanemareno..

Da, čvrsta koncepcija i premijerno objavljivanje su nam veoma bitna načela. Ne želimo da ponavljamo objavljeno ili da objavljujemo stihijski, bez reda i koncepta. Internet je veoma zavodljivi prostor, koji je sjajan ukoliko se promišljeno koriste sve pogodnosti koje nam daje. Postoji niz portala za poeziju na kojima se objavljuju poetski tekstovi, ali nam se čini da nema na ovaj način organizovanog i promišljenog prostora posvećenog poeziji. Agon je spojio pogodnosti koje nudi internet kao medij i elemente koji čine dobre štampane časopise, kao što su precizna dinamika izlaženja i čvrsta koncepcija časopisa. A što se poslednje rubrike tiče, ona nam je veoma važna zbog teorijskog- kritičkog promišljanja, i, upravo zbog toga što si pomenula, zbog konceptualizacije. To je rubrika koja promišlja određena poetička pitanja ili određene individualne poetike i time predstavlja platformu za prethodne dve rubrike. Trudimo se da rubrika o poeziji bude iscrpna i što informativnija, kada su u pitanju portreti, i da u okviru nje, u drugom slučaju, ponudimo svojevrsni spoj teorijskih i kritičkih tekstova koji promišljaju jednistveni problem. Ovde se takođe ponekad osvrćemo na poetička pitanja koja nisu strogo savremena, već su književno- istorijska, kao što su temati posvećeni Žaku Vašeu i Milanu Dedincu, ali koji preispituju izvesne avangardne pesničke postupke, koji su itekako aktuelni u poetikama mlađih autora/ki na savremenoj regionalnoj sceni.

U časopisu nalazimo i blok prijevodne poezije. Uočila sam kako su nerijetko prevedenu ugledni evropski pjesnici/pjesnikinje koji su gostovali u Srbiji.

Nije nam to bila prvenstvena namera, ali je tako ispalo da smo objavili prevode nekih pesnika koji su gostovali u Srbiji, kao što su, na primer, Petr Borkovec, Uve Kolbe, Igor Isakovski i drugi. Kada je u pitanju prevedena poezija, ona je dvostruko važna rubrika, kako sa stanovišta stranih pesnika/inja koje predstavljamo, tako i sa stanovišta mladih prevodilaca i prevoditeljki, čije prevode objavljujemo. Ovde uglavnom dajemo prostor mlađim, uslovno rečeno, još uvek neafirmisanim prevodiocima. Za Agon su prevodili i, na primer, Mirjana Vukumirović, Oto Horvat ili Nina Živančević, ali većim delom Agon objavljuje prevode onih prevodilaca i prevoditeljki koji će tek objavljivati prevedene knjige. Odabir autora/ki koji će biti prevedni je često rukovođen onim što sam pomenula u odgovoru na prvo pitanje, dakle, želimo da prezentujemo pesnike i pesnikinje koji nisu toliko prisutni na nekadašnjem jedinstvenom srpsko-hrvatskom govornom području, tj. na regionalnim jezicima (srpski, hrvatski, bošnjački, crnogorski). Volela bih da napomenem da su svi prevodi rađeni ekskluzivno za Agon i da su uvek u pitanju radovi koji ranije nisu prevođeni i da se trudimo da budemo što raznovrsniji u jezicima sa kojih prevodimo. Tako smo do sada objavljivili poeziju s velikog broja stranih jezika, čime smo uključili niz različitih prevodilaca i prevoditeljki, a time i različitih kultura i književnosti.

Imali ste i temat o ženskoj poeziji. Taj izraz nerijetko izaziva podozrivost, pa bih vas molila da ovom prilikom objasnite zašto je ženska poezija zanimljiva za proučavanje?

Jeste, to je pojam koji ne samo da izaziva podozrenje, već je i pojam za koji niste uvek sigurni šta znači jer ga različiti kritičari/ke, novinari/ke, teoretičari/ke, književnici/ce različito koriste čime dolazi do zamagljenja pojma, pa on može da znači sve i da time ne znači ništa. Ženska poezija je zanimljiva za proučavanje jer je pre svega neistražen prostor, pogotovu kod nas. Kourednik Agona Vladimir Stojnić i ja smo odlučili da pravimo broj posvećen ženskoj poeziji jer smo shvatili da se na pesničkoj sceni nešto veoma važno i zanimljivo dešava, da postoji niz kvalitetnih pesnikinja koje objavljuju knjige, dobijaju nagrade, pišu o poeziji... To je jedan veoma uzbudljiv prostor, pre svega jer termin ženska poezija obuhvata veoma heterogeno poetičko polje u okviru koga ne postoji jednistvena ženska poetika ili ženska poezija, koja se može olako prihvatiti ili odbaciti jednostavnom generalizacijom, već niz ženskih poetika koje su često potpuno različite među sobom, ali kojima je zajednička rodna kategorija. Bilo nam je važno da, koliko je to moguće, preispitamo rodnu određenost ovih poetika i da pokažemo da li se i na koji način se problematizuje i tematizuje pitanje roda u književnosti koju pišu mlade autorke. Meni lično, su najzanimljivije one pesnikinje koje zastupaju tzv. radikalne pesničke prakse zasnovane na postmodernizmu, poststrukturalizmu, (post)feminizmu, dakle one koje se ozbiljno igraju sa jezikom, kao i sa poezijom i svim onim što ona podrazumeva, koje eksperimentišu pokušavajući da drugačije osmisle svoje identitete, kako lične, tako i pesničke, i čija poezija je u isto vreme i teorija, a teorija poezija. To mešanje poetskog i poetičkog kod ovih autorki pokazuje u kojoj meri ovakva poezija nastaje kao proizvod teorijskog osvešćenja što je u današnje vreme veoma važno. Teško je danas pisati poeziju, ili o poeziji na savremen način i u dosluhu sa savremenim tendencijama ukoliko ne znamo mnogo toga, a pogotovu ukoliko ne poznajemo teoriju koja nam omogućava i autopoetičko promišljanje. Mislim da je scena ženskog pisma veoma razvijena ne samo u Srbiji, već i čitavom regionu i da bi svakako trebalo predstaviti i ono što se dešava u Bosni i kod vas u Hrvatskoj.

Kako ocjenjujete pjesničku scenu u Srbiji, mislim pritom na književni život, časopise, festivale itd?

Uh, ovo je veoma teško pitanje. Svakako da nije dobro, daleko od toga. Ne mogu da kažem ni da je potpuno loše jer imamo niz pesnika i pesnikinja koji su sjajni i u okviru srednje i najmlađe generacije. Od svega ovoga što si pobrojala najlošiji su festivali; oni više nisu, čini mi se, dobar parametar za bilo šta, ima ih previše i time premalo znače, a nagrade se najčešće dodeljuju po neliterarnim kriterijumima. Možda su najkorisniji oni pesnički festivali koji mladim pesnicima/kinjama objavljuju prve knjige i time im omogućavaju svojevsrnu afirmaciju, koja opet ne znači ništa ukoliko nakon toga ne postoji lični angažman autora/ke kojim se obezbeđuje kakav- takav publicitet. Što se časopisa tiče, imamo nekoliko veoma dobrih časopisa, među kojima bih izdvojila Polja iz Novog Sada i Korake iz Kragujevca, koji redovno izlaze, otvoreni su i za mlade ljude, objavljuju zanimljive tekstove i u celini su dostupni on line, što je danas veoma važno. Časopisi su generalno u velikom problemu jer im država i nadležna ministarstva ne obezbeđuju čak ni minimum novca, kojim bi pokrili, barem, štampanje brojeva, tako da se mnogi od njih privremeno gase ili objavljuju po jedan ili dva broja godišnje. Pre dve ili tri godine je bilo nešto bolje nego trenutno, jer smo imali mnogo više dostupnih brojeva štampanih časopisa godišnje. Bojim se da smo zapali u ozbiljnu krizu periodike, što je veoma loše za književni život i za književnost uopšte.

Njegujete i suradnju među pjesnicima u regiji, pa me zanima kakva je recepcija časopisa u tom kontekstu?

Veoma nam je važna saradnja sa regionalnim pesničkim scenama i uvek se obradujemo dobrim prilozima iz regiona. Generalno smo zadovoljni dosadašnjom recepcijom i u Srbiji i u okruženju s obzirom na to da izlazimo tek godinu i po dana, da smo počeli od apsolutne nule i da nismo institucionalno ili na neki drugi način podržani sa strane. Posredno o recepciji svedoči i veliki broj priloga koji urednici Vladimir Stojnić i Bojan Savić Ostojić dobijaju od pesnika/inja iz okolnih zemalja, tako da pretpostavljamo da se Agon sve više čita i polako nameće. Možemo da kažemo da u regionu recepcija postoji. U Hrvatskoj je, na primer, na nekoliko sajtova, kao što je sajt časopisa booksa ili blog knjiški moljac, izlazila vest o Agonu i bili su propraćeni pojedini brojevi. U planu je i gostovanje u Sarajevu, ali o tom, po tom. Pa i poziv za ovaj intervju svedoči o jednoj vrsti recepcije i prisutnog interesovanja za ono što radimo; zar ne? Voleli bismo da recepcija ide uzlaznom putanjom i da se na što širem geografskom i kulturološkom prostoru računa sa Agonom, kao sa zanimljivim mestom za objavljivanje i sa mestom na kome se mogu pročitati dobri tekstovi o poezji i kvalitetna poezija.

intervju vodila Darija Žilić

среда, 23. март 2011.

Goran Korunović


Krajem marta će se u izdanju Trećeg trga pojaviti poema Gostoprimstva Gorana Korunovića. U vidu teaser-najave ovog izdanja, Jurodivi blog objavljuje jedan fragment poeme.

***

nemoj se ustručavati

to svakoga zanima

postoji li smrt u gradu mrtvih


da li se negde duboko u predgrađu

na sigurnom kanapu

njiše lako razočarano telo


ili u kakvom staračkom stanu

počiva leš koji je pronašao

siguran put do nestanka svesti


nije teško naslutiti odgovor


možda je zato i bolje pitanje

otkud u nama ova nedoumica

i zašto ne umemo da rasuđujemo

kada ugledamo staru cipelu

na putu

posle još jedne nesreće


kao da je teško prepoznati

kada se šale mrtvi

GORAN KORUNOVIĆ (1978)
iz rukopisa poeme Gostomprimstva

петак, 18. март 2011.

Драган Стојановић



Кључеви

На језеру Тахо,
до којег се путује три недеље,
чекали су ме,
не знам зашто,
у кући коју нисам могао да замислим,
с плановима
о којима нисам хтео да знам.
Свет је у свему непрозиран,
не само зимска јутра.
Ћутљиве антене.

Ипак сам једне мартовске вечери кренуо на пут,
с кофером у једној руци
и малим џаком проклијалог кромпира
у другој - да га бацим.
Мислио сам на њу

и заборавио да закључам врата
за собом, чак сам оставио кључеве
у брави,
а кромпир сам понео са собом у такси,
бацио сам га тек на аеродрому.
Гледали су ме некако подигнутих обрва.

Кад сам се вратио после три месеца,
кључеви су још стајали у незакључаној брави.
Стан је био непроветрен,
отворио сам све прозоре да уђе ваздух,
потребан и њој, где је да је,
и мени, ту
где сам.

Драган Стојановић (1945)
Четири нове песме, Поезија 51-52, 2010.


среда, 2. март 2011.

Nikola Vujčić



PISANJE / ČITANJE

pisanje zaustavlja jezik, zastajem
negde / ovde.
hod u u početku usmeren je prema stolu,
stvari se ne miču – sa rubova iščezava zvuk,
jezik se miče – mic-po-mic u daljinu.
u to doba dana / danas popodne ja sam
ono što govorim.
položaj moga tela je kao i položaj vode,
prekidaju me i neću dovršiti svoju ruku koju
upravo ispružam i razgranavam u prste.
stvari su pune reči / svet nema veću težinu od jezika.
sad gledam ono što izlazi iz moje olovke:
nedelja je mrtav dan / gasim prekidač i sanjam nedelju.
skupljam se, ovako, u nešto okruglo i teško kao olovo,
ali olovno srce moje olovke snizuje svoju visinu:
zvuk se igra sa pištaljkom, pena se igra sa ružama,
šuma se igra sa vremenom, u šumi rastu stolice,
dunav gura vodu u more...
pisanje je osušeni jezik koji podižem glasom.
jezik se suši, reči šušte kao košuljice
kad ih skidam sa stvari
da bih ti rekao šta tu piše.



USAMLJENI ZVUK

toliko me ima da me reči ne mogu poneti. rasut
u ogledalu. zaustavljen na rubovima. u topotu nemirnog
stada. taj krug kretanja pretvara se u zupčanik da bi uhvatio
bilo kakvo značenje. kamenje se kotrlja – jeka seče ponor.
zvuk je prevođenje. stvari su zakopane u zvuk. zvuk je
postelja. zvuk je dete dodira. zvuk rađa stvar. zvuk je
majka.
zavrteo sam novčić na stolu. sad slušam njegov zuj i
gledam kako skida bezbrojne vazdušne košuljice
da bi opet postao novčić. bože, zašto nisam tako brz?
brz do iščeznuća.


Nikola Vujčić (1956)

iz knjige izabranih pesama Rasuti zvuk (Čačak, 2009)