субота, 28. март 2009.

Raymond Carver

Paučina

Pre nekoliko minuta, zakoračio sam na trem
kuće. Odatle sam mogao da vidim i čujem vodu
i sve što mi se dešavalo tokom svih ovih godina.
Bilo je vruće i mirno. Plima se povukla.
Ptice nisu pevale. Dok sam se naginjao na ogradu
paučina mi je dodirnula čelo.
Zapetljala mi se u kosu. Niko me ne može kriviti da sam se okrenuo
i ušao unutra. Nije bilo vetra. More
beše smrtno mirno. Okačio sam paučinu po abažuru lampe.
Tu sam je gledao kako povremeno podrhtava kada je moj
dah dodirne. Fino tkanje. Zamršeno.
Uskoro, pre nego što bilo ko shvati,
neće me biti ovde.

Rejmond Karver (1938-1988)
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić

петак, 27. март 2009.

Nikola Živanović

Za Šampolionovim stolom

Treba poraditi na rukopisu, još se vide
Na ovom znaku kosine francuskog alfabeta,
Moraće da mu se vrati uspravnost piramide,
Sastavi crta sa crtom, ruka ne sme da šeta.

Važno je da se nađe pravi oblik i mera
Nije to jezik varvarski, već jezik faraona,
I ne pišu se imena Žana, Žaka i Pjera,
već Ramzesa, Tutmesa, Amona i Atona.

Nikola Živanović (1978)
(preuzeto sa astapovo.blogspot.com)

недеља, 22. март 2009.

Tomaž Šalamun

Ovogodišnji dobitnik nagrade Zlatni venac Struških večeri poezije je slovenački pesnik Tomaž Šalamun.



***
Plave kugle u ustima-
srcu belog luka,
oduvan pepeo na ivici heksagrama –
godina.

Kad sneži,
zemlja urliče pod težinom bola i kiseonika.

Prašuma,
lokvanj lebdi nad dolinom.

Lutke od krpa,
majka kao njuška od gline.


***
U planini –
uz masnu pravu liniju na zidu hrama –
ruši se teret u kaskadu lave.

Srebrnom čiodom prikačen leptir,
senka tvojih krila je sada moj rudnik.

Sablje su za jake.
Konci su za čistu svilu.

Ja sam usta Knjige.


***
Na meži sita je buba,
na njoj kap piva.
Na drugom spratu živi devojčica sa žutim očima.


Tomaž Šalamun (1941)
sa slovenačkog preveo Dejan Poznanović

субота, 21. март 2009.

Cécile Guivarch/ BSO

Поводом белосветског дана поезије, доносим песму Сесил Гиварш, песникиње из Нанта, која води занимљив сајт посвећен савременој светској поезији (terreaciel.free.fr), у преводу на српски; и једну своју, из рукописа, преведену на француски, уз помоћ гђе Гиварш.


A gauche

on regarde la mer



dedans

on suit le mouvement


ça va, ça vient.

Лево

мотри се море



унутра

покрет прати се


оде, врати се.

Cécile Guivarch (1976)

Terre à ciels, Dessert de Lune, Bruxelles, 2006,

traduction : Bojan Savić Ostojić




захладни. пожелим

да се огрнем зидовима

познатим, „мојим“. подесим

курс к њима: увек дуне добар,

топао ветар. зидове с мене

одува.

commence le froid. l’envie me saisit

de me vêtir de « mes » murs

familiers. je mets

le cap vers eux: chaque fois un bon

vent, chaud s'élève. me les

enlève.


Бојан Савић Остојић

из рукописа Дому на копну домом што плута

превод: аутор и Сесил Гиварш

петак, 20. март 2009.

Maja Solar

BI-LUTKA


usta napunjena spanaćem
upitnicima, dvotačkama, plusevima,
krvava memorija jutra
uflekane pidžame tragovi ciklusa
tragovi tragovi tragovi polovi su tragovi

‘pol’ je idealna konstrukcija koja se s vremenom prisilno materijalizuje

dekor zašrafljenih reči na nabreklim ekranima
zujavo gluho //▼\\ break dance kostimirano
kao kad se probudim pa se pitam koji ću pol danas obući
kako ću se odazivati
odaliska odaziva
ja sam odaliska

metonimijske usne
su odnos prema stvarima
u paviljonu poezije


ćerka napunjena vatom
golim rečima
sa veštačkim trepavicama
koje fino žmirkaju i svađaju se sa nesanicom

ja sam ćerka napunjena spanaćem,
upitnicima, dvotačkama, plusevima

kočije furune kutije tableta
zabeleženi glasovi u prašini
glasovi glasovi glasovi polovi su glasovi


BI-LUTKA JE LUTKA KOJOJ JE BIPOLARNOST NAMETNUTA. ONA JE ZAPRAVO PLURI-LUTKA, ALI METAFIZIKA JE STAVLJA U ENZIMSKU IGRU GDE SE MOŽE UPISIVATI SAMO U SUPROTNOSTIMA. METAFIZIKA JE SLEPA METAFIZIKA. POTREBNA JE JEDNA NOVA POET-FIZIKA, ZA SVE LUTKE KOJE BI DA DRKAJU KURAC I VOLE MUŽJAKE. I ZA ISTE TE LUTKE KOJE IMAJU SISE I STAVLJAJU KARMIN. A I ZA ONE LUTKE KOJE VOLE ŽENE I KOJE IMAJU MENSTRUACIJU I NEŽNE SU. I NE VOLE DA BUDU MUŠKARAČE.


pluća napunjena psovkama
muškim i srednjim
književnim festivalima književnim nagradama
smrznuta pesma noći
zalepila se za mirijade usana
na mom telu

ja sam lutka
sa prekomernim usnama
skorena izlučevina

zalepljena za svaki gramatički rod


Prilog: Nikola Živanović


понедељак, 16. март 2009.

Aleš Šteger

CIPELE



Paze,

Da se put meko utiskuje u tebe.

Šuštavi vesnici između tebe

I sveta tragova koji se međusobno brišu.

Od kože i šavova.

A tvoji su sašiveni od reči kože i šavova.

Čuvaj ih.

Možeš biti go i bez ičega, ali,

Sa cipelama na nogama nikad nećeš biti siromašan.

Zato, neka nikada ne ostanu skrivene,

Ćušnute pod krevet,

Odbačene u orman, zaboravljene na tavanu.

Spavaj s njima.

Kupaj se u cipelama.

Vodi ljubav obuven.

Neka te uvek upozoravaju

Da si ovde samo u kratkoj poseti.

I da ćeš uskoro morati dalje.

Ne izuvaj ih nikada.

Kada ih budeš, putovanju će doći kraj.

Pokopaće te kao ciganina,

Bosog i bez imena.



ALEŠ ŠTEGER (1973)

preuzeto iz Sarajevskih svezaka

prevod sa slovenačkog: Ana Ristović

четвртак, 12. март 2009.

Jorge de Sena - Em Creta com o Minotauro

U okviru manifestacije Printemps des Poètes, koja se održava u celoj Francuskoj tokom meseca marta, u CUM-u (Centre Universitaire Méditerranéen) u Nici održana je prezentacija savremene portugalske poezije, koju je vodio pesnik i prevodilac Patrik Kilije (Patrick Quillier). Bilo je, naravno, reči o nezaobilaznom Pesoi, ali i o mlađim, i znatno drukčijim tendencijama lusitanijske lirike, pogotovo pod Salazarovim režimom. Jedan od takvih glasova je i Žorže de Sena, koji je zbog svog otvorenog protivljenja diktatoru bio prognan u Brazil, da bi kasnije prešao u Santa Barbaru, Kalifornija, gde će i umreti 1978.
U nedostatku pisanog originala, donosim svoj prevod njegove poeme Na Kritu sa Minotaurom, a na ovom linku možete poslušati pesmu na portugalskom i francuskom, koju čita prof. Kilije.


Na Kritu sa Minotaurom

1.

Rođen u Portugalu, od roditelja Portugalaca,
otac Brazilaca u Brazilu, možda ću postati i Amerikanac kad budem živeo tamo.
Skupljaću nacionalnosti kao što se presvlače košulje,
oblačiću ih, odbacivati, uz dužno poštovanje
prema odeći koja se nosi, a koja nas je islužila.
Ja sam sam sebi domovina. Domovina
u kojoj pišem jezik je u kom sam se, sticajem generacija,
rodio. A snagu da radim i živim daje mi
gnev prema ovom neljudskom svetu
jer u drugi svet ne verujem, jer sve što želim je
da postane drukčiji nego što jeste. Ali, ako jednog dana zaboravim sve,
nadam se da ću moći da ostarim
pijući kafu na Kritu
sa Minotaurom,
pod budnim okom bestidnih bogova.

2.

Minotaur će me razumeti.
On ima rogove, kao i svi mudraci i neprijatelji života.
On je pola čovek, pola bik, kao i svi ljudi.
Silovao je i proždirao device, kao i sve zveri.
Sin Pasifaje, bio je brat jednog Rasinovog stiha,
koji je onaj kreten Valeri nazvao jednim od najlepših stihova „jezika“.
Bio je i Arijadnin brat, okovali su ga u lavirintu u kom je i skončao.
Tezej, junačina, kao i svi grčki junaci, kurvin sin
smejao mu se u brk, njegov cenjeni brk.
Minotaur će me razumeti, popiće kafu sa mnom dok se
sunce bude spokojno spuštalo u more, dok se senke,
pune nimfi i dokonih efeba
budu nežno rastvarale u našim šoljama,
poput šećera koji ćemo mešati prstom prljavim
od traganja za poreklom života.

3.

Tu hoću da dospem nakon što razbacam
život na četiri strane sveta, rasut u paramparčad, kako reče
jedan ubogi siromah koga Minotaur nije čitao, zato što,
kao i sav svet, ne zna portugalski.
A ja pak ne znam grčki, iz pouzdanog izvora.
Pričaćemo na volapiku, pošto ga
nijedan od nas ne govori. Minotaur
nije govorio grčki, nije bio Grk, živeo je pre Grčke,
pre svih tih učenih sranja u kojima smo ogrezli vekovima,
koja su israli naši robovi, koje ćemo srati mi sami, kad budemo
robovi drugih. Uz kafu,
pričaćemo jedan drugom šta nas muči.

4.

Rasprodaju nas i kupuju zajedno sa domovinama, pošto
nema domovina koje se mogu prodati toliko skupo da bismo se postideli
što im pripadamo. Ni Minotaur ni ja
nećemo nikakvu domovinu. Samo kafu,
aromatičnu, jaku, ne arapsku, ni brazilsku,
ni iz Fedekama ni iz Angole, niotkud. Već kafu
koju ću, sinovski nežno,
gledati kako curi sa njegove bikovske brade
na njegova kolena čoveka koji ne zna
da li je od oca ili majke nasledio
zavijene rogove koji krase
njegovo plemenito čelo, starije od Atine, i ko zna,
od Palestine i drugih turističkih,
izrazito patriotskih mesta.

5.

Na Kritu, sa Minotaurom,
bez stihova, bez života,
bez domovine i duha,
bez ičega i ikoga,
osim svog prljavog prsta,
spokojno popiću kafu.


Žorže de Sena (1919-1978)

Prevod sa francuskog: Bojan Savić Ostojić
Prevod na francuski: Michelle Giudicelli (objavljeno u: Anthologie de la poésie portugaise contemporaine ; Gallimard, 2003, p. 45-47)

среда, 11. март 2009.

moja saradnja sa domaćom književnom periodikom

Želeo bih ovim postom da podelim sa čitaocima bloga Jurodivi iskustvo koje sam nedavno imao u saradnji sa domaćom književnom periodikom. Bez želje za uopštavanjima ili jeftinim plasiranjem negativne i pozitivne reklame, izneću vam svoj lični primer uz preciziranje dva časopisa o kojima je reč, a vi ćete možda sami praviti poređenja sa vašim iskustvima i izvlačiti dalje zaključke, ako vam je do toga uopšte stalo.

Pre skoro pola godine poslao sam putem mejla redakciji Beogradskog književnog časopisa prilog sa svojim pesmama i biografijom izrazivši želju da neka ili neke od tih pesama, naravno ako uopšte to zavređuju, budu objavljene kod njih. Niko mi nikada nije odgovorio. Posle nekoliko meseci, kada sam već uveliko zaboravio na moj "smešni" pokušaj da jednom časopisu dostavim pesme, primio sam od dobrog prijatelja SMS čiji me je sadržaj ostavio u stanju potpune neverice i zapanjenosti. Naime, taj prijatelj je par minuta pre slanja SMS-a u knjižari listao novi broj Beogradskog književnog časopisa i u njemu čitao moje pesme. Uredništvo navedenog časopisa mi nikada nije odgovorilo povodom objavljivanja mojih pesama, ni pozitivno ni negativno. Zatim su moje pesme objavili ne obavestivši me. Vrhunska nepristojnost i neprofesionalizam su dopunjeni činjenicom da nisam dobio ni autorski primerak, a o nekakvom honoraru bi izgleda bilo komično pričati. Da nije bilo mog prijatelja ko mi može garantovati da bih ikada i saznao da je moja poezija objavljena u ovom časopisu?

Otprilike u isto vreme prilog sa pesmama i biografijom sam takođe putem mejla poslao i redakciji Koraka, književnog časopisa iz Kragujevca. U roku od svega desetak dana mi je odgovoreno da će moje pesme biti objavljene u januarsko-februarskom broju ovog časopisa za 2009. godinu. Kada je za to došlo vreme, zatraženo mi je od strane administracije časopisa da im pošaljem svoj JMBG i broj računa. Zatim sam na kućnu adresu dobio ugovor koji sam potpisao i poslao nazad časopisu. Uskoro mi je na tekući račun legla uplata na ime honorara, a nedugo posle toga sam na kućnoj adresi primio dva autorska primerka časopisa. Naglašavam da suština uopšte nije u činjenici isplate honorara (jer koji neafirmisani autor može danas u Srbiji živeti od honorara, a treba razumeti i same časopise koji imaju poteškoća sa finansijama), već u činjenici da sam se osetio prijatno iznenađen zbog pristojnog ponašanja.

Možda je u tome i nekakav zaključak, ako ga uopšte ima. Kada će nas iskustvo naučiti da ne budemo iznenađeni pristojnošću, već da je prihvatimo kao nešto normalno i podrazumevajuće? Kada će se stvari promeniti?

Vladimir Stojnić

субота, 7. март 2009.

Milen Alempijević

POPODNE ZAUVEK

leto je i sve je teže

nad starom fotografijom
popodne je
i provincije nastaju

pogled usporava (leto je
i sve je teže) premda

dugme po dugme
golotinja kopni i
prvi žuti list
vratiće veru u kraj

(neznancu na ulici
mahnuti: zbogom
zbogom tebi i tvojoj
ženi koja me je već
odavno napustila

neko dete kad
zaplače upitati
šta li ovaj kepec
trabunja)

popodne je

zauvek


PRERUŠAVANJE

onaj što se saginje
na šljunčanoj stazi

ili kamičak hitnut
u noćno nebo

možda šišmiš koji ga
grabi kandžicama

ili mrak kroz koji
oba poniru
kamen i njegov plen

(svakodnevni talenti
zavređuju slučajnost)


PREDSKAZANJE


tačno u suton
videćeš letilicu bez
traga za sobom

tamnu gotovo nepokretnu

visoko taman da se ubediš
u njenu ptičju prirodu

i tada

ruke će kao u razgovoru sa
odsečenim cvećem

same od sebe

ne brini

tako će biti

Milen Alempijević (1965)
iz zbirke Utopijice, Zaječar, 2007.

уторак, 3. март 2009.

Virgile Novarina

Viržil Novarina od 1995. beleži i objavljuje zapise i crteže iz sna. Numerisane fragmente svojih zapisa autor naknadno ne organizuje ni u kakve celine. Evo kako on opisuje svoj postupak :

« U toku noći, u više navrata svesno vidim oblike i boje, čujem zvukove i reči, te impulsivno zgrabim olovku i nacrtam to što sam video i čuo u mraku. Onda ponovo padnem u san, sasvim zaboravivši šta sam zabeležio. Sutradan se budim uopšte se ne sećajući šta se desilo tokom noći i zateknem rasute listove udno kreveta, otprilike, kao da ih je neko drugi tu razbacao dok sam ja spavao. Kasnije ih dešifrujem precrtavam i prepisujem, ne menjajući ni jednu reč, bez ikakve selekcije. » (iz pisma Saran Aleksandrijan, izvor: Vikipedija)



Uz jedan crtež iz sna Viržila Novarine, donosim i prevod odlomka iz jedne skupine fragmenata, Noćni zapisi za noktiluku.
























NOĆNI ZAPISI ZA NOKTILUKU


2049: Gde da ga se prisetim?

2422: - Pričekaj oko ponoći.
- Siguran si da ćeš i dalje videti?

2695: Čemu ovo odavde služi?

2712: Koliko koraka možeš
da načiniš zatvorenih
očiju ka grebenu?

2718: Stvaram prijatelja
(Jer je stvoriti prijatelja
isto što stvoriti i nasilje.

2726: To je naslikano ugašenim izborom.

2750: Od koga si to rekao?
Kome si to rekao?

2759: - Ti si podesio sat?
- Ponekad, ali me to ne zanima.

2849: Njegova misao se potpuno
obrušila na noć.

2903: Najluđe od
svega je što
ih je moj krevet
upriličio.

2913: Probudiću se kao otac...
još jednom.

2924: Ono što postoji
od juče je.

2993bis: Ostalo je belina.

3236: Pre nego što zaspi,
čovek treba u pećini
da se odvoji od života.

3300: Ne postoji
idealna temperatura za jutarnje ogledanje.

3321: Dan: pobednik!

3370: Šta se desilo?
Noć još nije ni bila istekla!

Viržil Novarina (1976)
iz antologije A poèmes ouverts, Points Poésie, 2008
prevod sa francuskog: Bojan Savić Ostojić